Otac-kolac

Kad god čujem ovu izreku, kažimo to isto floskulom, digne mi se kosa na glavi. Prvo mi se digne kosa na glavi kad je čujem iz ženskih usta, a onda mi se još digne kosa na glavi jer ta ženska usta nastave da grde te očeve kočeve jer nisu ništu uradili kako treba. Razmotrimo sada ovu otac kolac situaciju i obrazložimo moje dizanje kose na istu.

Pa, kad žena, majka, trudnica (porodilja) kaže da je otac kolac postigla je nekoliko stvari. Prvo sebe pred drugima stavlja u poziciju žrtve (ne znam šta će joj to u životu) jer živi sa tim strašnim ocem kocem a ona, eto, jadna, sve na svijetu radi i brine se o (ne)rođenom djetetu. Odmah potom, ovo bi bilo pod dva, sebe stavlja u poziciju moći jer je jedino ona kompetentna da se brine o čemu se već brinuti treba (a i to je ona odredila). Treće, oca koca lišava odgovornosti i oduzima mu pravo da bude dobar otac jer ga je već srozala u svojim, tuđim i sopstvenim očima. Četvrto i vrlo bitno, bedira oca koca. Pretpostavljam da jedna trudnica, pa i porodilja ima kontraargumente za svaku ovu stavku ali vjerujte mi na riječ, to većinom niste vi, to su hormoni. Ja, eto, nisam vjerovala u te tamo hormone dok nisam ostala trudna i shvatila kako uživam dok plačem bez ikakvog razloga. Bitno je sebi razjasniti da je u pitanju hardware koji je direktno povezan sa software-om i da je to sasvim u redu. Podsjetite sebe svaki put da najčešće otac uoošte nije kolac i da malo razmislite prije nego što počnete valjati gluposti (naravno, ne zato što ste glupe  već zato što su vam hormoni u totalnom šizu). Ne bi se bilo loše podsjetiti kako ste se osjećale kad bi vaša mama upućivala kritike ocu…niste baš bile mamin fan, je l’ da?

Tatama treba reći šta želite da urade, i to najčešće nekoliko puta u početku, a kasnije će sami skontati. Tatama isto tako treba pohvala koju i mi volimo za svaku pitu  koju napravimo pogotovo ako je pravimo prvi put. Može se desiti da u datom trenutku tate zaborave ono što su čuli od drugih dobrih tata ili u školi za trudnice, pa ih samo podsjetite da su vam, ti, je l’ te, hormoni nakrivo nasađeni.

Napomena:molim sve mame, buduće i potencijalne, da obrate pažnju na originalne očeve kočeve.  Oni postoje i vješti su manipulatori. To su oni koji vole svoju djecu i supruge samo kad su dobro raspoložene, koji uvijek nešto neodložno imaju za obaviti i to van kuće ( i internet se računa pod „van kuće“)koji…i da ne idemo dalje sa gradacijom jer to prevazilazi širinu ovog teksta i zahtjeva mnogo više od čitanja istog, završavamo ovdje.

Advertisements

Kad se mora biti u kući…

Evo nekih slikica i predloga za mamite koje moraju mirovati ili koje su sa stomakom do zuba.

Ako imate sreće da imate posebnu prostoriju za svoje bepče vjerovatno je svakoj mami glavni posao uređenje iste. Mogu misliti. Te krevetac, te posteljinica, pa tapete, pa čuda jedna. Evo jeftinog predloga za zid u dječijoj sobi. Em jeftin em zabavan. Potrebne su vam tempere  (one najobičnije su odlično poslužile) i nekoliko kistova različite debljine. Kod mene je to ispalo ovako

a inspiracija mi  je bio odličan sajt  na kojem svašta lijepo ima. Ispod drveta je krevetac pa iz bebeće perspektive drvo izgleda ovako

Inače, ovo je original ali ne treba biti strog prema sebi. S obzirom da mi je stomak bio do zuba a oruđa kao što rekoh gore, više sam nego zadovoljna urađenim. Nije mi bilo svejedno kad sam tek počinjala na svježe okrečenom zidu da se naivnog umjetnika ali ko riskira, ima šareno drvo 😀

Napomenica za one koji bi ovako nešto: otprintajete uzorke (list, sova Savka, vjeverica Desa, ptice Tice), izrežite ih pa ocrtajte običnom olovkom po zidu. Takođe, prija nanošenja tempera na zid, isprobajte ih na papiru da vidite boju, možda nije onakva kakva je na pakovanju pa ćete je morati iznijansirati. Drvo ćete morati slobodnom rukom nacrtati i tražiće dosta strpljenja i dovijavanja ali mislim da se isplati. Et’, uživajte kao što sam i ja.

Ojoj, šta ću?

Kao već prava mati stara 2 mjeseca, hoću da prokomentarišem neke svoje nedoumice i kontraverze. Vidjećete kako je to stanje nedoumica i straha često kad dobijete prvo dijete, a naročito kad hoćete da se sami brinete o njemu bez geruzije i konzilijuma koji su takođe vrlo česti u mladim porodicama nakon stizanja prinove. Pošto grabim vrijeme da napišem sve što želim, prelazim na konkretno.

Hoću da podijelim sa potencijalnim mama i vrlo motivisanim tatama (ima i takvih, vidjela sam ih) iskustva sa svojom bebom, iz prve ruke i pelene i iskustva mojih vrlo bliskih prijateljica…Bitno je reći na početku da nisam jedna od onih što nakon ispita pričaju po holu da je profesor tražio odgovor iz fusnote i da je flaša rakije stajala ispred njega, već da je čovjek samo tražio spremljen ispit. Tako i sad, trudiću se da prenesem stvari što realnije bez onog da se nemoguće brinuti za bebu i da vam život staje nakon rođenja iste.

Strah br.1pupak

Na svjernom dijelu teritorije BiH, tačnije u RS, vlada stav da se bebin pupak ne smije kvasiti da bi zarastao kako treba. To će vam reći većina roditeljki i roditelja. Medicinari će vam reći da se ne smije kvasiti, a ako budete dosadni kao ja i pitali „Ni kap?“ , čućete da je kap dozvoljena. Dakle, na ranici od pupka je moguće dozvoliti kap vode:)

Ne znam kako je drugdje u regiji ali evo iskustva sa sjevera Evrope, znate i tamo ima beba. Pupak se smije kvasiti i ne tretira se ničim i zaraste kako treba.

Zaključak: budite pažljivi sa pupkom kao što ćete i svejedno biti. Pazite da je suv i da, ako je bebac u pitanju, ne dobaci do njega a ako se desi suprotno,  bebi neće biti ništa! Ionako će u tih prvih 2 sedmice skoro stalno tražiti pažnju sa malim pauzama od po koji sat tako da su jako male šanse da se stanje na pupku zakomplikuje. Mi smo ga tretirali Bivacinom i tropostotnim hidrogenom i otpao je u roku 2 sedmice.

Nedoumica br.1 – široki povoj

Opet iskustvo sa sjevera BiH, široki povoj je neophodan zbog zdravog razvoja bebinih kukova. To vam je metoda motanja paumične i tzv. švedske pelene koja će bebi što više raširite noge i fiksirati da bi se kukovi razvijali kako treba. Kod nas uglavnom vlada nedoumica koliko dugo bebu povijati na takav način. Nećete vjerovati, opet iskustva iz drugih krajeva Evrope (to su vam oni krajeve gdje su ljudi zaposleni, a plata je svaki mjesec) -široki povoj ne postoji. No, kako evropske „novitete“ volimo ponekad, samo kad želimo potvrditi neko svoje vjerovanje, evo vam iskustva sa sela. Moja rođaka je dobila bebicu u po ljeta kad su se temperature kretala oko 40 stepeni. S obzirom da nisu imali klimu a bilo je toliko vruće, moja hrabra rođaka je odlučila da bebi ne stavlja široki povoj kako je ne bi pregrijavala. I nećete vjerovati – beba je bila zdrava i prava.

Zaključak: vjerujte u sebe. Ako ste previše sluđeni bebinim plačem i mislite da vam je prekomplikovano bebu povijati na takav način, dajte sebi prostora. Nekad je i raskomotite ako ste već odlučili da je široko povijate. Neće je otpasti noge. Da bi bebi bilo dobro, mami i tati mora biti dobro.

Nedoumica br.2 – kupanje

Kažu „kad kupate bebu, onda svako veče…“. Ma koje kupanje svako veče?! Ne ore mi beba na njivi svaki dan da je kupam non-stop. To mi kaže razum, a i ta nauka je potvrdila da nema potvrde za ribanjem djece  svakodnevno.  U mnogim savremenim porodilištima se čak praktikuje da se beba ne kupa odmah nakon porođaja već da se na sat-dva ostavi „u originalu“, onako kako je rođena. Vele da je taj čitav materijal jako bitan za stvaranje imuniteta i uopšte za zdravlje bebe. Pored toga, ako se svježe rođena beba da odmah majci, to blagotvorne djeluje i na nju. Tako i svakodnoveno kupanje treba izbjegavati zbog skidanja zaštitnog sloja sa bebine kože. Tako veli nauka, to je i moj stav.  Naravno, postoji razlika između zimskih i ljetnih beba i potreba za temeljnim perkanjem i briskanjem guze jer, je l te, to je joj jedan osnovnih alata za rast i razvoj.

Zaključak: kupanje bebe je takođe stvar izbora roditelja. Mislim da nećete pogriješiti ako svoju bebaru kupate svako veče. Koliko se sjećam i mene su ribali svakodnevno, to je bila praksa tih godina. Isto tako nije smak svijete ako je perete jednom ili dva puta sedmično.

Nedoumica, strah br.1,2,3,4 do 1000 – da li je beba dovoljno jela

Evo ga. Tu smo. Strah svih strahova. Da li je beba jela dovoljno? Pod uslovom da dojite bebu, a ne vidim razlog zašto ne biste, u prvih nekoliko sedmica je teško, skoro nemoguće, vidjeti koliko je beba jela. Kad su mali lijepo im je nasloniti se na vruć „tanjir“, zaspati na njemu pa povući nekad u snu i tako bi mogli satima…a mama je umorna, spava joj se, sluđena je i pita se da li je beba sita. Beba će vam prvih dana a i voljeće to i kasnije, skoro redovno zaspivati na sisi. Pokušavajte joj održati pažnju štipkanjem obraščića i pričanjem. Neće vam smetati ni muzika, čak naprotiv. Dobra metoda je i pomaganje bebi da lakše mlijeko iscuri pridržavanjem i laganim pritiskanjem tanjira:) Pored svog vremena provedenog jedući, ne možete znati da li je dijete jelo dovoljno dok se ne pokaki. Da, da, predstoje vam mjeseci studiranja dječije kakice. Nije to strašno, čak ćete to i zavoljeti. Već i ptice na grani znaju, zelena kakica najčešće znači da je beba nedovljno jela, žuta da je sita.

Neki će vam savjetovati da nakon podoja važete bebu da vidite koliko je pojela…mislim, možete…ali baš ako će vam biti lakše.

Zaključak:prvih dana sam na svaki dječiji kmek reagovala uvaljivanjem „kašike“ u usta. Ispostavilo se kao dobra metoda. Moj stav je bio lakše ću skontati mokru pelenu, nego da li je gladan, pa sam išla na sigurno.

Nedoumica ko zna koja ali među prvima – pamučne ili pamepers pelene

O drage moje žene i matere, pa pametnije smo nego što izgledamo i što o nama pričaju! Bićete dovoljno dobro majke i ako ne budete sapirale, puštale da odstoji, otkuhavale, sušile i peglale kao snijeg bijele pamučne pelene! Taj simbol materinstva i brige, štrik na vjetru sa bijelim pelenema i plahtama ostavite za male i velike ekrane. U redu, možete se izvlačiti na 40 dana i babine, pa muštrati svoju majku il majku svog muža ili sestru ili već neko žensko koje dobrovoljno stavi glavu na panj i pribilježi se na usluživanje u tom periodu. Bebi neće ništa biti ako joj budete stavljali pampers pelene od prvog dana. Na kraju, ako ne vjerujete meni pa i u bolnici im ih stavljaju.

Prvo, brže ćete ih promjeniti, što će vam biti bitno jer je vrlo moguće da se beba buniti iz sve snage a vi ste neispavani, umorni, nesigurni i ne znate zašto se dere.

Drugo, lakše ćete ih promjeniti, što je opet bitno jer ništa ne znate o previjanju (plus borba sa širokim povojem).

Treće, beba će sigurno biti udbonije u pampers peleni nego u hrpi krpa.

Četvrto, pampers koriste u većini civilizovanog svijeta.

Peto, ako mislite da su pamučne pelene jeftinija opcija, grdno se varate. Bacite računicu trošenje struje i vode za namakanje, pranje i peglanje plus utrošeno vrijeme i životnu energiju.

Šesto, nije sramota sebi olakšati život.

Opet nedoumica – davati bebi vodu ili ne

Kako hoćete. Mislim da ako dojite, ne možete pogriješiti ni ako dajete ni ako ne dajete. I onako se radi o kašičici, dvije.

Moje iskustvo je da za ova dva mjeseca nisam bebi davale vode, rukovodeći se time da je prvo mlijeko vodenastije i da njime beba utažava žeđ dok ne dođe do masnijeg i kaloričnijeg mlijeka, tzv. ćevapa kojim će zadovoljiti glad.

Eto ga. Tako vam je kod mene, a vi vidite šta ćete. Biće još.