Ako do sad niste naišli na ovaj video, sad ćete uživati.

Advertisements

„Vidjećeš kad se porodiš!“

Ne znam zašto ali većina žena ima potrebu da trudnicama govori proročke rečenice tipa „vidjećeš kad se porodiš“ kao da je poslije poroda, u najmanju ruku, čeka doživotno kopanje u rudniku bez da ikad vidi sunčanog dana. Najtužnije od svega je što su to žene koje su i same prošle kroz porođaj i to često  po nekoliko puta. Šta li hoće reći? Da je porod najstrašnije iskustvo u životu pa su one junaci jer su ga preživjele? Da se raduju mom najstrašnijem iskustvu u životu?

Nije mi jasno.

Ženi koja je trudna, i to prvi put ( a znaju one prepoznati ne moraju ni pitati) zadnje što treba je takva mistična i zloslutna rečenica.  Ja sam, na primjer, imala čas t da čujem i izjavu tipa „tvoj život završava kad dobiješ dijete“ uz uzdisanje i odmahivanje glavom…misliiiiim (psovanje u ovakvim situacijama djeluje prilično ljekovito).

Sa kakvim se još čudnim ‘ticama sreću trudnice? Meni su non-stop neki ljudi sumnjivih majera govorili da se naspavam jer kasnije neću moći. Nisam nikako mogla ukapirati to stavljanje sna na štednju. Pa ne mogu se unaprijed naspavati…

Bilo je tu još bisera tipa „kad dođe beba,  nema više hodanja“, „kad dođe beba, možeš zaboraviti na seks“, „slobodno baci svoju staru odjeću jer kad rodiš nema povratka“, „bolje se navikni na nered jer kad dođe dijete“, „nećeš imati vremena kad dođe beba“…i tako. Dođe vam da odustanete od svega zbog te bebe-aždaje. Naravno, nema tu odustajanja već gurate kako znate i molite Boga da „ne vidite“.

Istina je da će se  stvari promjeniti i prioriteti reorganizovati. Pa? Promjena je neminovna. Možda nećete spavati do podne a koliko ste to često i radile? Treba samo imati na umu da iz trudničke perspektive nedostatak sna u budućnosti djeluje kao najgora moguća kletva. Šta će mi takvo pretskazanje kad je već termin blizu i nikako se ne mogu namjestiti da odspavam bar 2 sata u komadu. Malo koja će reći  „kad se porodiš, biće ti drago da te probudi plač tvoj bebe“. Bezobraznice jedne, to kriju za sebe! I nije isto kad žena koja prvi put dobija bebu čuje da se treba naviknuti na svoje ogromno, natečeno i teško tijelo i da joj je ono  breme od sad pa nadalje. Baš.  Ne mršavi se preko noći ali se ni mršavi jedući pite i slatkiše za troje. Dobar dio naših osjećanja i utisaka je stvar odluke i ugla gledanja. Ima ih koje misle da biti dobra majka, između ostalog, znači odustati od društvenog života i starog konfekcijskog broja, a ima i onih kojima je to ravno smrtnoj presudi. Bitno je znati  da vi organizujete svoj život a ne strina koja je došla da vas vidi pred porod i koja vas  zbog svojih loših odluka uvjerava da su vam dani odbrojani.

Trudnicama koje ovo čitaju imam za reći samo – kad dođe beba, bićete sretne. Vidjećete;)

 

 

 

Otac-kolač

Naslovu nisam mogla da odolim zbog prijašnjeg naziva  teksta „Otac-kolac“ …a i tema ovog teksta mi je slatka pa neka bude i kolač u naslovu. U tom, prethodnom, tekstu sam pominjala koliko znači očeva potpora pri dolasku malog čovjeka u kuću pod uslovom da mu majka da prostora da tu pu podršku pruži. Nećete vjerovati (znam da hoćete ali da malo dam na dramatičnosti) postoje očevi koji se kao roditelji osjećaju na svom terenu.

Naletih na interesantan sajt http://dnevnikjednogtate.bloger.hr/ koji to dodatno potvrđuje.  Dakle, drage moje matere i buduće matereške, postojanje očeva-kolača je moguće. Neki se lako umjese, neki malo teže, pa šta? Kao da smo mi tako jednostavne.

Ojoj, šta ću sad!?

Ovaj tekst je nastavak na nedoumice koje imaju mladi roditelji, (šta ću kad smo mladi) i  „Ojoj, šta ću?“ tekst.

Da se malo podsjetimo…Nakon što izađete iz bolnice shvatite da je sva odgovornost na vama i da stalno treba na nešto misliti. Ja sam tako mislila da čim dođemo iz porodilišta treba da idemo negdje, kod nekog doktora, na neki pregled i na neku borbu sa birokratijom ali ne mora. Biće tog svega ali pomalo i ne odjednom.

Pošto želite najbolje za svoje dijete, nećete ništa prepustiti slučaju pa nemojte ni očekivati da vam neko dođe i kaže „e sad treba da uradite to i to i ponesite od papira to i to“…jer čim razumijete ovaj jezik kojim pišem svi smo u istom sosu. Za ovaj naš, Balkan, je l’ te, jedna od mnogih zajedničkih crta je divan birokratski sistem poznat po oduzimanju vremena i živaca.

Predlog: idite korak po korak. Krenite lagano od prve predstavnice sistema – patronažne sestre. Njen dolazak je jedino što će biti potrebno dogovoriti prije dolaska iz bolnice. Većina ambulanti (čula sam da neke i nemaju…ne znam da li je to tačno) imaju svoje patronažne sestre koje obilaze mame i bebe po dolasku iz bolnice. Zaposlite lijepo muža ili svekrvu ili neku drugu osobu od povjerenja da kod porodičnog ljekara dogovori njen dolazak. Prvi korak završen.

Kad dođe i ispriča vam šta je imala, a vjerujte, to je hrpa informacija (moja neporađajuća polovina je čak i zapisivala), patronažna sestra će vjerovatno pitati imate li pitanja. Normalno da ćete imati. Čak i ako vam je sve jasno, a vi potrvdite. Ono što se tiče papirologije i pregleda u ovoj fazi, a to će vam i sestra reći, je odlazak u  savjetovalište kad beba napuni mjesec dana. Korak drugi gotov i imate skoro mjesec dana da uživate.

Tih mjesec dana u našem slučaju, prošlo je u davanju imena 🙂  Mnogi će smatrati da to nije pohvalno, ali smo mi smatrali da je to ok i dali smo sebi još vremena na tih 9 mjeseci razmišljanja.

E, što se tiče dobijanja bar koda, pardon, jedinstvenog matičnog broja moj vam je predlog da jednostavno nazovete Matični ured u vašem mjestu i informištete se šta vam je potrebno od dokumenta. Jednostavno. Pogotovo što će to vjerovatno tata da uradi. Upis je trajao oko 2 sata sve sa čekanjem u redu.

Prije nego beba napuni mjesec dana potrebno ju je registrovati kod pedijatra što uradite po sopstvenom izboru ili u istoj porodičnoj ambulanti gdje ste i vi registrovani ili privatno (mnoge privatne ambulante imaju ugovor sa Fondom dječije zaštite). E, tu će biti malo hodanja – potrebno je neke obrasce iz ambulante nositi u PIO, pa dječiju knjižicu u firmu zaposlenog roditelja i tako, ima tu malo vozanja. Uštedite sebi vrijeme tako što ćete pitati medicinske sestre, službenike ili ko vam je već na usluzi šta god vam nije jasno. Uvijek postoji neki papir za koji su ti službenici na usluzi pretpostavljali da vi znate za njega, a ne znate i to je njihov posao da vam kažu…ali morate ih pitatiiii!

Poslije prvog savjetovališta sve ide lakše i nema potrebe da vam opisujem sve korake pojedinačno jer ćete biti pametni i poslušati savjet  – pitati  i zapisivati. Uvijek postoji neka uputnica, neki potpis ili pečat koji će vam zato što ste htjeli odati utisak ozbiljnog roditelja koji sve zna  i nema potrebe da išta pita, oduzeti bar još sat vremena koji ste  mogli mnogo ljepše iskoristiti. Tako da facu ozbiljnog tate i brižne mame ostavite kod kuće i lijepo kažete “ A kako? Gdje? Je li mi treba još nešto? Kome da se javim?“ Šta vas briga što ćete izgledati kao bubatori. Ja tako čitav život, pa mi ništa ne fali… hmm, bar se nadam.

„Menjamo porodilišta“

Topla preporuka za pogledati.

„Prva emisija serije „Menjamo… porodilišta“ – „Smetnje u komunikaciji“.
Tema emisije su problemi u komunikaciji zdravstvenog osoblja s trudnicama i porodiljama – kako žene doživljavaju grubosti osoblja, da li su blagovremeno informisane o svom i stanju deteta, zašto se nedovoljno neguju veštine komunikacije i da li loš tretman u porodilištu ženu može odvratiti od sledeće trudnoće?

Pored žena i njihovih supruga koji govore o svojim iskustvima s porođaja, govore i Branka Stamenković, osnivač Građanske inicijative „Majka Hrabrost“ i Zorka Kovačević, sadašnja predsednica ove organizacije, načelnik pančevačkog porodilišta dr Vladimir Vajs i, sa Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ – dr Mirjana Živković Šulović i dr Đurđa Kisin; o praksi u svetu govore i naši lekari u inostranstvu – dr Ana Pokrajac Simeunović (Velika Britanija) i dr Miljan Stanković (SAD).
Autor serije je Ivan Krstić.

Teme narednih emisija su: afirmacija prisustva porođaju osobe po izboru trudnice, (ne)dostupnost metoda za ublažavanje bola pri porođaju, fiziološki naspram medicinski vođenog porođaja, kontroverze baby-friendly programa kod nas, nedovoljna podrška dojenju i tretman žena koje znaju da će roditi mrtvu decu i onih kod kojih se porođaj iskomplikuje. U pripremi su i emisije o problemima s birokratijom i o korupciji.“