Žene na ivici nervnog sloma

Pitaju me mame  hoće li one biti u sledećem članku. Izgleda da ne znaju  da su one u svakom članku 🙂 Neke će se možda pronaći u samom naslovu ali  uprkos obećavajućem napisu ovaj članak je  posvećen tatama.

Tatin dan

Od 8 do 4 na poslu (ako ima sreće).

Od 4 do pola 6 dolazi kući i ruča. (na putu do kuće razmišlja kako je gladan i kako mu se spava)

Od pola 6 pa do spavanja se bori za svojih pola sata sna raznim diverzijama:

– mazi bebu pokušavajući je uspavati iako se njoj igra,

– kaže da će oprati suđe kad odmori,

– presvlači se na brzinu bacajući odjeću pored korpe za veš jer hoće što prije da legne,

– gleda u jednu tačku nadajući se da će postati nevidljiv ako se dovoljno skoncetriše i da će onda napokon moći odspavati na miru,

– bude u wc-u pola sata, računajući da  ga tu niko neće ometati,

– pravi se da ne osjeti da se beba ukakila ili samo kaže „ukakila se“ očekujući neku akciju od nas kako bi on sklopio oči bar na minut,

– podržava naš socijalni život sa drugim mama jer tad sigurno izlazimo sa bebom,

– hvali naše sposobnosti u mijenjaju pelena i igranju sa bebom, istovremeno pojačavajući svoju nesposobnost za isto da ne bi morao ništa da poduzima,

-na kraju, spava (više od pola sata).

https://i2.wp.com/www.cartoonstock.com/newscartoons/cartoonists/smt/lowres/smtn41l.jpg

Tatino veče

Nakon teškog radnog dana, brige o djetetu i interesovanju za suprugin dan, budi se i sjeda za računar ili ispred tv-a. U to se pojavljuje neka žena, koja liči na onu u koju je bio zaljubljen  i koja ga iz nekog razloga šalje tamo odakle je došao prije par desetina godina. Ta žena spominje i riječi poput odgovornost, sebičnost, kuća, dijete, ja, pita, kako, pelena, čarape, suđe, frizura, vrijeme, mjesec, umor i bog zna kakve još stvari. Tata samo zbunjeno gleda čekajući da prođe. Ta žena iznervirana njegovom hladnokrvnošću napada tamo gdje je najtanji dok ne izazove bar neku reakciju. Tada se i tati budi ponos i izgovara ono što ni u najluđem snu ne bi smio da kaže: „Pa ja sam radio danas. Umoran sam. Šta hoćeš od mene?“ Na to ta žena totalno poludi i pošto je kao većina sapatnica  sklona autoagresiji, briza u plač, govori još glasnije, proklinje dan kad ga je srela, prijeti odlaskom iz kuće i na kraju lupa vratima i tugu utapa u jastuku. Tata ostaje ljut i povrijeđen ne shvatajući šta je loše uradio kad je ona njega napala. Pošto je ipak shvatio da je to bila njegova žena koja se pojavila u čudnom agregetnom stanju, odlazi za njom u sobu da izgladi stvar. Tamo zatiče svoju rasplinutu suprugu, koja rida i govori mu da izađe. On je ne sluša već radi pravi mušku stvar, tepa joj, nasmijava je i povlađuje. Kroz sline i suze je razabrao da toj njegovoj ženi nedostaje vremena za sebe i da je umorna. Dogovaraju mamin slobodan dan.

https://mamadara.files.wordpress.com/2012/11/duracell2.jpg

Tata kao mama

Mama je uzela slobodan dan. Tata pazi bebu. Mama je pripremila šta će beba doručkovati, užinati i ručati. Ostavlja tati precizne upute oko spavanja i hranjenja. Pripremila je i odjeću koju će beba obući. I tati je ostavila ručak.

Tata je nahranio bebu pa su onda gledali tv. Beba je potom htjela da puže pa je tata ogradio prostor jastucima kako bi beba puzala samo u sigurnom području i nastavio da gleda tv. Beba se umorila i zaspala. Tata je sjeo za računar. Onda se beba probudila pa je tata opet nahranio. Igrali su se dok je beba jela. Tati je bilo baš ljepo. I beba je uživala. Onda se beba ukakila. Tata ju je brisao maramicom jer nije baš ljubitelj pranja guze. Beba se smijala i bila sretna. Tata je isto bio sretan jer se tako dobro brine o bebi. Onda se beba još igrala i zaspala. Tata je gledao tv.

Mama je zvala da pita šta radi beba. I mama je zvučala sretno. Rekla je da neće dugo i da se poželjela bebe. Tata je bio zbunjen ali zadovoljan. Nije mu bilo jasno kako je juče rekla da joj dosta svega a sad se poželjela bebe nakon 3 sata.

Zbunjeni tata

Mama je došla kući i zatekla opuštenog tatu dok je  beba spavala. Otišla je u kuhinju da popije vode. Tamo je zatekla hrpu suđa i izvrnute dvije ladice, umazanu hranilicu i tragove kašice po podu. Tata je sav ponosan išao za mamom i hvaleći se kako se super snašao, kako  je beba bila dobra i kako uopšte nije bilo naporno. Mama je posmatrala haos oko sebe i odlučila da sebi da oduška još jednom histerijom.

https://i2.wp.com/images.clipartof.com/small/1046836-Cartoon-Black-And-White-Outline-Design-Of-A-Caveman-Dad-Mom-And-Son.jpg

Budućnost

Mama je išla na sistematski pregled. Odlučila je da sve ispriča psihologu kad je već besplatno očekujući stručno mišljenje. Sve mu je rekla. I da je umorna, i da vodi računa o većini stvari, da joj je muž dobar ali da je nikako ne razumije. Sve.

Psiholog je rekao: „Ništa ne brinite. Tako će biti još 3 godine i onda će beba odskočiti i biće mnogo lakše.“

„Ali, ali, mi planiramo i drugu bebu.“, reče mama u nevjerici.

Psiholog je samo slegnuo ramenima.

Mama je odlučila da  promjeni boju kose.

Advertisements

Kako sam preživjela prvi bebin pad

Padanje sa kreveta je sastavni dio bebećeg života.  Eto, i meni je mama rekla da sam redovno ispadala iz kreveca.  Znam i da sam jednom spala sa kreveta i da je za to bio kriv zemljotres a ne ja (što mi je bilo posebno drago). Burno djetinjstvo od malih nogu. Pošto  imam debelu istoriju padanja iza sebe, logički dio mog mozga mi je samouvjereno govorio da će se to ponekad desiti i mojoj bebi i da ne trebam paničiti kad se to desi. Bože moj, pa to je normalno!

I desilo se jedne mračne noći. I paničila sam.

Ali krenimo od početka.

Mrkla noć, bebac se probudio. Ja k’o utrenirana mati nisam htjela paliti svjetlo već sam mu naćoravo servirala večeru. On se dohvatio a ja zaspala. Toliko o utreniranosti. Sljedeće čega se sjećam je da me probudio tup udarac i njegov plač. Moja reakcija je bila sve samo ne logička. Skočila sam iz kreveta i ščepala ga. Nosajući ga u naručju, jecala sam glasnije od njega i to sve hodajući po kući gore-dole.  On je nakon par minuta prestao da plače ali ja se nisam dala. Nastavila sam i dalje. Jadni, zbunjeni  muž je skočio kao oparen odmah za mnom pokušavajući shvatiti šta se desilo. Išao je i on za mnom gore-dole jer se ja nisam smirivala. Jedva mi je objasnio da moram obustaviti paljbu i da mu kažem šta se desilo. „Spa…spao…spao mi je s kreveta. Dojila sam ga i zaspala.“

U nevjerici me gledao par minuta.Vidio je da mi je ona logička strana mozga potpuno zatajila. Onda me je opet pokušao  prizvati pameti. Jedva. Trebalo mu je dobrih desetk minuta da mi objasni sve ono što sam znala a što mi je u tom trenutku bio preslab argument. Beba je već odavno zaspala samo je moj super ego bio budan i navaljivao ogromnu krivicu na mene.

Eto tako je prošao naš prvi pad. Bebac je nastavio mirno da spava bez ikakvih posljedica, a za sebe još uvijek nisam sigurna. Samo znam da sam preživjela 🙂

Majka Hrabrost je otišla

Nisam od onih kojih će dijeliti slike bolesnih i pozivati na onlajn saučešća ali ovako nešto se ne viđa svaki dan. Ovu priču jednostavno moram podijeliti.

Jelena Trkić zaslužuje ime Majka Hrabrost. Jelena je nekoliko godina bolovala od teške bolesti. Nakon što je ostala trudna, liječenje se moglo obavljati samo ljekovima koji bi toliko narušili njeno zdravlje da ne bi dobila priliku da postane majka.  Jelena je ipak izabrala život. Novi život. Nije se liječila tokom trudnoće i bolest je uznapredovala. Ipak, želja joj se ostvarila. Postala je majka ali po cijenu svog života.

Ne znam koliko srca treba imati za takav život. Jelena ga je imala dovoljno i ono nastavlja da kuca kroz njenu bebu.

Preminula hrabra majka Jelena

Majka hrabrost

Drage mame i ostali, znamo da smo porod pregurale kako-tako. Hormoni su odradili zaborav u većem dijelu. Ipak, neke stvari ne smiju pasti u zaborav. Tema o kojoj svi glasno šute je tretman žena u porodilištu. Uglavnom se radi o vrlo lošem tretmanu koji zahtjeva jedno „podmazivanje“ uz pomoć svima znanog druga Mite. Mito, ako ga pozovemo na vrijeme, spasava stvar. Mito je drug u nevolji. Mito čuva porodilju da ne postane sebična krava koja neće da gura. Mito pravi čuda. Ipak, znamo da je Mito bio suvišan tamo gdje ljudi savjesno obavljaju svoj posao.

Ipak, nije Mito kriv što je takav. Takav mu je grah pao. Nije on kriv što svima pomaže i što ga svi zovu. Što bi Ameri rekli, on je veoma popularan. Nisam htjela da vam pričam samo o njemu. Htjela sam sa vama da podjelim akciju za koju sam saznala tek danas. Radi se o građanskoj inicijativi koju je pokrenula blogerka,Krugolina Borup, nakon lošeg iskustva u rađaoni. Detalje možete saznati na fejsbuk stranici Majka Hrabrost.

Vidjećete  kako da javnost sazna za vaše loše iskustvo pri porodu ako ste ga imale ili o peticiji koja je pokrenuta. Grupa građanki i građana smatraju da 3 stvari treba da se promjene u porodilištima: ponašanje zaposlenih, zastarjeli i nehumani bolnički protokoli i korupcija. Vjerujem da je svaku od nas bar jedna od ove tri stvari dotakla ako ne i sve tri.

 

Žena-domaćica

Razmišljajući o mama koje rade, ko zna kako, dođoh do žena-domaćica u narodu poznatih kao domaćice.

Domaćica je termin koji danas nije dobrodošao i uglavnom se odnosi na neuku ženu van svih tokova, ženu koja je morala napustiti karijeru ili je nije ni imala, nezaposlenu ženu.

Jedna rečenica a toliko gluposti. Uh,  ovaj put ćemo ostaviti strasti da stoje po strani i  drže feminističke parole te nastaviti jednim smirenim tonom.

Interesantno je kako termin  „domaćica“ godinama nije evoluirao (ili možda jeste a ja ne znam. Javite mi, molim vas!) što može značiti samo da je i naša svijest o ženama koje su kod kuće, ostala ista.

U engleskom jeziku postoji izraz „stay-at-home mom“. Dakle mama koja je kod kuće. To je izraz koji je postao uvriježen u engleskom i jasno se razlikuje od „housewife“, tj. domaćice. Kategoriju stay-at-home mame možemo naći na hrpi kreativnih blogova preko kojih mame žive svoje snove – odgajaju svoju djecu neograničene radnim vremenom ali i RADE, svoje hobije su pretvorile u posao. Da li ste ikad razmišljale o tome? Jeste li razmišljale da se pomjerite iz pozicije bespomoćne domaćice (bez obzira kako ste u nju došle) i uzmete stvar u svoje ruke? Sigurno vam  se baš sviđa kad vas neko nazove domaćicom i jednim potezom vas smjesti pored šporeta i omalovaži sav trud koji ulažete u svoje domaćinstvo? Naravno da nema ništa loše u kuhanju (naprotiv!) niti održavanju domaćinstva ali i to je posao.  Drage domaćice, ako  ne želite da razvijate sopstveni posao, onda  podignite ugled svom trenutnom poslu jer niste besposlene ako ste nezaposlene.

U engleskom govornom području idu i korak dalje uvodeći riječ „homemaker“ koja je više uključujuća i fokusirana na aktivnosti, a izbjegava uloge vezane za  rod, pol i na kraju bračni status.

Nadam se da će uskoro isplivati nova riječ za majke koje odgajaju djecu i održavaju domaćinstvo. Bezveze je biti dio ovakve statistike

Besposlene matere

Koliko puta ste čekale muža sa ručkom i osmjehom kad dolazi s posla računajući da će on kad jede jedva dočekati da se dočepa svog djeteta i dozvoliti vama da se odmorite…mislim, retoričko pitanje. Ni upitnik ne treba. Često se dešava sledeće:

on dolazi s posla, pomazi dijete na brzaka i sjeda za serviran sto dok se vi borite  sa djetetom dok pater familias jede a onda??? Onda on kaže da ide da odmori pošto je radio i upravo došao sa posla.

Ma nemoj! A ja sam na godišnjem!

Koliko vas misli da ne radi ništa dok ste na porodiljskom? Ako ne mislite vi, pola vašeg okruženja misli i ne daj Bože ako ste mekana srca, eto i vašeg novog uvjerenja.

E, pa, drage moje, da, ne radimo ništa osim: ustajanja u cik zore kad se i dijete probudi, presvlačenja, hranjenja, sklanjanja, zabavljanja, pranja veša (da, mašina to radi, a ostalo moramo mi.), peglanja veša, slaganja veša, pranja veša, igranja sa djetetom, kupovine poklona za rođendane, organizovanja rođendana, sklanjanja, čišećenja, hranjenja, presvlačenja, bivanja ljubaznom kad nam i nije do toga jer beba znači sreću i samo sreću koja se mora ogledati 24h dnevno, organizovanja i primanja posjeta, pamćenja svega i svačega jer smo mi kod kuće a on poslu…i tako.

Ne radimo ništa već samo zanovijetamo i brojimo. Kako su nekad žene odgajale djecu bez svih ovih pogodnosti koje mi danas imamo (kao da ih treba oduzeti da bi se račnalo da nešto radimo).  Ne znam kako i divim im se. Znam da je to bilo drugo vrijeme i ta priče bi držala vodu samo kad bi naše delije išle sa konjima i sjekirom u šumu po drva.

Ja se samo pitam  ko će sve ovo „ništa“ da radi kad porodiljsko završi? Beba sama, garant.

Overload

Sasvim je moguće da ste dovoljno pametni i da se pridržavate svih navedenih uputstva kako sebi život učiniti lakšim kad dođe dijete…i vrlo je moguće da su vam se kockice složile pa i uživate. Kako je onda moguće da vam je dosta svega? Paaa, žene smo, molim lijepo. Posao nam je da odradimo PMS  i kad nema veze sa MSom. E, pa ako ste zabušavale tokom ljetnih mjeseci  evo divnog vremena za ridanje nad teškom sudbom i životom prokletim. Sigurno imate divnog materijala da se uživite u ulogu. Treba to ispoštovati s vremena na vrijeme. Čisto ravnoteže radi…one svemirske. Ionako je sve to opravdanje, taj MS i onaj prije njega, da se dobro napucamo slatkiša.