999 načina da očuvate brak

Seks u trudnoći je nešto o čemu uglavnom  trudnice vole da pričaju.

„Hihi, ima, ima, kako nema.“, često govore  trudnice kad se pomene seks, dok im se veliki stomaci truckaju gore -dole na radost beba koje  se nalaze u njima.

Često tako biva, ali ima i onih sa drugačijom sudbinom kao npr.:

„Nema seksa ni u priči. Onaj moj neće pa neće. Boji se da ne povrijedi bebu.“.

Da, trudnoća i period poslije trudnoće je veliko iskušenje za ženu, muža, brak, opšte stanje nervnog sistema…ma ukratko, pravi izazov.

Da se ne radi o lakom periodu i da postoji dosta fizičkih ograničenja treba imati umu kad počnemo okrivljivati jedni druge zbog „gašenja braka“, „gubitka bliskosti“…i ostalih floskula koje, u stvari, govore da u braku ili vezi nema hopa-cupa. Koliko god nam mrsko bilo, sve je prirodno i neće trajati vječno. A i drage, mame, stanite malo u tatine cipele 🙂

Zamislite samo kako je vašem partneru kad vi tako ogromne navaljujete na njega, a on u tom trenutku vidi samo bebu? Normalno da će ga „boljeti glava“ i da će „biti umoran, a sutra mora rano ustati“.  Nije strašno porazgovarati o tome. Obustavite malo paljbu i pokušajte ne osuđivati brak na propast iako vam hormoni baš govore drugačije (Ako ne bude sad, neće  nikad!, kažu ti hormoni.)

Oni kojima ovo nije problem, nisu tema priče, pa vi sretnice, uživajte u tišini.

S druge strane, dobro će vam doći ako budete imale razumijevanje za muža jer će vam ono, itekako, biti potrebno s njegove strane poslije porođaja. Da, nećete vjerovati, drage trudnice, poslije porođaja seks volite i rado ga se sjećate. Koliko god mislite da ćete jedva čekati da se bacite partneru u zagrljaj, vjerovatno će vam treba pauza da se sastavite, fizički i psihički.

Budite pametne, dajte sebi a i partneru vremena. To kroz šta sad prolazite je faza, a ne propao brak. Možete ga paziti i čuvati još na 1000 drugih načina, seks je samo jedan od njih.

Advertisements

Kad porastem… neka mi je Bog na pomoći

Dječija književnost je odavno batalila formu „happily ever after“. Basne i bajke su na granici horor priča i podsticanja na ono što se do nedavno smatralo društveno neprihvatljivim ponašanjem.

Konkretno u BiH jedna slikovnica zvuči i izgleda ovako. Jaganjci su utihnuli metodom klanja, guljenja i nabijanja na kolac.

…a u Srbiji ovakoBogotac u tenisu je degradiran metodom dječije pjesmice.

Zaključak: bogočevi za djecu su Jova Zmaj, Ljubivoje Ršumović, Mika Antića i znate ih već napamet 🙂

Kako je samohrana majka sa dvoje maloljetne djece ostala na poslu. Zahvaljujući drugoj ženi!

CaraDara

Nedavno sam rekla da više neću da trošim vrijeme na loše vijesti jer je smak svijeta stigao. Drago mi je što sam pogriješila. Izgleda da taj smak kruži oko nas kao kiša oko Kragujevca  i da smo izgleda žilava roba. Biće da ima nade za ljudsku rasu.

Primjer koji to pokazuje više nego jasno zaslužuje da se prenosi od usta do usta, od monitora do monitora. Kapa dole za hrabru i solidarnu ženu!

Opaska:zašto poslodavac sam nije uzeo u obzir životnu situaciju svoje radnice , te zašto se po medijima vrlo lako nađe ime tog direktora a ne „jedne vinkovačke radnice“ govori o nama samima. Odgovornost je najbolja kad je tuđa.

View original post

Don’t panic. Organize!

Jutros je na FB osvanula  stranica pod imenom Iskustvo porođaja u Banjaluci.

Žene su napokon odlučile da progovore javno i glasno. Bilo je i vrijeme!

Ovdje se ne radi o „običnoj“ razmjeni iskustva porođaja.

Ovdje se radi o tretmanu porodilja u Kliničkom centru Banjaluka koje su napokon postale svjesne da ako one ne progovore same, niko to neće uraditi za njih.

Nadam se da će neka buduća mama, novopečena ili prepečena :), zahvaljujući ovakvim potezima  bezbrižnije otići na porođaj. Sve koje pripadamo  eparhiji Klinike presvete znamo kakvih priča smo se naslušale a mnoge od nas i iskusile. Naravno, medicinsko osoblje je tu samo posljedica trulog sistema i nisu svi isti. Ipak, zbog raznih obzira, apatije i izgubljene vjere da pojedinac ili pojedinka može nešto promjeniti, sve je i ostalo na nivou priče. Niko ništa i ne pokušava mijenjati.

Vrlo dobro znamo da inicijative na društvenim mrežama mogu imati veću snagu od bilo kojeg formalnog pokušaja mijenjanja stvari. Iskreno se nadam da će i ova grupa biti takva jer nas je previše prošlo kroz šake „ljubaznih“ doktora.

Da bi se tako nešto dogodilo,  budući roditelji moraju promjeniti svoj stav pa neće davati mito onima koji traže i ne traže (ima i takvih, spomenimo ih bar!), svojim ponašanjem moraju dati do znanja da nisu neuki i da imaju pravo zahtjevati bar ljudski odnos.

Budući roditelji žele pravo izbora i da budu informisani bez plaćanja tih usluga. Pitam se samo da li je iko od njih to i rekao?

Zoon politikon

Čovjek je društveno biće.

Beba je čovjek.

Beba je društveno biće. 🙂

Šta je najbolje za bebu – vrtić, teta ili baka&deka?

U svom kratkom materinskom stažu, mogu reći samo jedno ali 1000 puta – vrtić je zakon!

E, sad, pošto postoje razne opcije kad su vrtići u pitanju ajde da vidimo zašto su druge dvije opcije manje dobre (bože sačuvaj da su loše! Pu, pu!).

Teta

Koštaće vas vjerovatno kao i privatni vrtić a skuplje od državnog. Rizici i mane kod tete su razni:

– ima vaspitne metode koje se mnogo razlikuju od vaših,

– ne znate koje su to metode i ne možete uticati na njih,

– šta ćete kad vas teta iznenada napusti (to  se npr. meni desilo) a nemate vremena da tražite novu tetu ni da provjeravate njen rad,

– nemate nadzor nad njom a dijete vam na početku ništa ne može reći,

– teta ima neku manu sa kojom se ne možete izboriti (puši, ostavlja veći nered nego vi same, daje djetetu više slatkiša nego što biste vi…itd.)

– teta postaje dio vaše porodice  tako da vam je privatnost narušena (imala priliku da čujem priče sa radnog mjesta od  teta. Čak i ako nisu bile zlonamjerne, nije ugodno znati da će vaša intima biti negdje na izvolite)

Prednosti neću nabrajati jer su one idividualne za svaku porodicu.

Baka&deka

Varijacije na temu su razne u zavisnosti od odnosa, blizine, karaktera i prirode samih učesnika servisa 🙂 Baka&deka su najčešće omiljen dječiji servis bez premca.

Zajednički nedostaci za obe usluge su:

– nedostatak boravka u grupi sa vršnjacima,

– pored sveg umijeća oba servisa, nedostatak razvijanja socijalnih vještina i radnih navika u odnosu na grupu,

– prezaštićenost (od dječijih i „dječijih“ bolesti)

– nesamostalnost usljed prevelike vezanosti za ljude sa kojima svaki dan boravi

Pretpostavićete da su sve pobrojane mane, prednosti vrtića.

Pa jesu, neću da vas lažem. I vrtić ima nedostatke kao što su:

– rano ustajanje i spremanje sanjive bebare dok se i roditelji moraju spremiti,

– ekspresno razbolijevanje čim se pridruži kolektivu koje će onda vjerovatno trajati mjesecima (može biti i nedostatak i prednost, jer ih razbolijevanje čeka kad tad)

– nedostaci pojedinih vrtića (loši uslovi, pretrpanost, udaljenost, loša hrana…).

To je to. Bez stručne literature i istraživanja, samo na osnovu iskustva.

Boravak u grupi je zakon i to ćete vidjeti. Ako vam vrtić nije opcija, odlična zamjena su specijalizovane igraonice u kojima vaše dijete može boraviti nekoliko sati.

Na vama je da procjenite ali imajte na umu prednosti za vaše dijete, a ne vaše strahove.

p.s. ovo nije filozofsko štivo pa komentare o silogizmima i Aristotelu sačuvajte za neki takav tekst 😉

 

 

 

 

Beba? Ne, hvala.

Kako bebe izgledaju drugima? Izgleda kao prevelika obaveza 🙂 Jedan kradljivac auta u Njujorku je odustao od svog posla jer je sa autom ukrao i bebu. Odustao je odmah. Batalio je i auto i bebu i sve. Možda je otišao i neku školu da upiše da ne bi dolazio u takve situacije.

Daj pet!

Kada se 2010. pojavila u Parlamentu sa bebom starom nekoliko nedelja, Licia Ronzulli je izazvala veliku pažnju. A kako i ne bi!?

Ličnim primjerom je jedna žena poslala više nego jasnu poruku. Nije bitno koji posao radi, ona je žena i to treba poštovati.  Ovo je za naše prostore više nego naučna fantastika ali dok same nešto ne poduzmemo, poslodavci sigurno neće ništa.

Da ja ne mudrujem, ona je to sama vrlo lijepo rekla: „„Ovdje sam simbolično sa svojom kćerkom Vittorijom kako bih mislila na sve žene koje ne mogu pomiriti trudnoću i zaposlenje, profesionalni život s porodičnim. Željela bih da se evropske institucije više angažiraju oko tog pitanja, počevši od Evropskog parlamenta, kako bismo sve mogle da sretno vodimo ta dva života“. (izvor http://www.n24.ba/)

Nakon dvije godine, ova slika izgleda ovako 🙂