A poslije porodiljskog…

…potop. Otprilike tako nekako.

Pričam neki dan sa prijateljicom (šta bismo bez njih?!). Nedavno se vratila sa porodiljskog na posao. Sretnica jedna, mislite se, ako razumijete ovaj jezik. Ipak, ovaj put ćemo zanemariti balkanski faktor i zamisliti da je sve normalno.

Dakle, našle se nas dvije nakon mjesec dana dogovaranja. Ona dva komada, ja jedan. Tema na pretek. Superviziramo se tako nas dvije, obaramo sve rekorde u izgovorenom broju riječi po jedinici vremena i kao sve druge pametne žene bez ustezanja i stida upiremo prstom u naše najveće slabosti koje pred drugima minimiziramo do nepostojanja. Sličnog smo načina razmišljanja, pa smo oplele redom – od djece do posla, ne štedeći nikoga.

U pola tog razgovora , ona će meni, sa pogledom Baltazara koji je upravo dobio problem na rješavanje:

-Koliko ti žena znaš koje su nakon porodiljskog unapređene? Znaš, ono, da su bar ostale na istom radnom mjestu ?

Pa…znam…mislim…cijedim, nadajaći se da ću se sjetiti neke.

Ne mora to biti unapređenje u pravom smislu, kao veća plata i slično. Već samo da te ne degradiraju. Ja ne znam nijednu. I zna šta još, nastavlja ona, nije samo to, već i priče koje pričaju iza leđa. Zamisli, išla je na porodiljsko! Kao da sam išla na detoks tretman na psihijatriju a ne da rodim dijete!

Ostade ja sa upitnikom iznad glave koji najčešće preraste u uzvičnik koji izrodi novi članak na blogu.

Da, u pravu je.

Ne znam takve žene.

Znam samo da je priča sledeća: Vratite se na posao. Kolektiv  ima „razumijevanja“ da ste bili odsutni pa vam treba vremena da se uhodate i onda vam daju posao koji niko drugi nije htio. Smatra se da ste  „odmorne“  jer ste ležale 11 mjeseci, pa onda dobijete neki rudnik od koga svi bježe.Temperature, dječije bolesti, vrtiće, proljeve, upale i slično su teme koje ako ne dijelite sa sapatnicom rezultuju uglavnom jednosmjernom komunikacijom i očekivanjem da se prihvatite tog posla bez mnogo zanovijetanja.

Da, u pravu je ta moja prijateljica. Malo koga dočeka normalan posao kad se vrati sa porodiljskog koji je izgleda stvarno degradirana kategorija kad je karijera u pitanju. Ne zna se zašto. Niti se zna zašto uglavnom žene plasiraju tu priču ( i to smo utvrdile nas dvije). Neke tajne univerzuma ne vrijedi ni otkrivati.

Mame, preostaje nam da  branimo svoju „profesiju“! Nije sramota biti mama, to je čast.

Na kraju, nema ništa gore od žene na rubu živaca. I same to znate.

Dobar dan, djeco!

„Dobar dan“ – centar za kreativni rast i razvoj je novo mjesto u Banjaluci za okupljanje mama i beba.

Tek osnovani Centar nudi mnoge aktivnosti za mame, tate i djecu ali ja bih izdvojila jednu posebnu – Mamin i bebin kafić.
Sam naziv već obećava. Mame mogu da piju kafu na mjestu koje je predviđeno samo za njih a nije tipična igraonica. U „kafiću“ postoji prostor za presvlačenje, dojenje, igranje čak i drijemanje beba. Na raspolaganju će imati i razvojnog psihologa i druge stručnjake, a u Centru kažu da imaju i parking za kolica 🙂

Službeno otvaranje  Centra će biti u četvrtak 23.05.2013.  Tada će biti održana  likovno – kreativna radionicu, na kojoj će, po svemu sudeći, pored šarenih rukica  biti i šarenih zidova. Poslije „krečenja“ Centra slijedi lutkarska predstava „Kvarna farma“ Dječijeg pozorišta Novi Sad.

Kako je najavljeno iz Centra ulaznica  će biti osmijeh 😀

Stres na poslu

Imate stres na poslu? Kako izlazite na kraj sa tim? Ja nikako 🙂

Ipak kad dođe „do noktiju“ onda mi na um padnu dvije stvari – baba&beba.

Baba je uvijek govorila isto dvije stvari:

1.da mi je ova pamet, a tvoje godine – tu sigurno mora biti nešto jer zašto bi inače to tako često pominjala kad joj se žalim na nešto;

2. tvoje dijete ti je najbitnije – ovo se valjda podrazumijeva pa to lako zaboravimo.

Dakle, prije nego što ostarite i dobijete dlake gdje se najmanje nadate, pokušajte manje brinuti o stvarima koje će vam nakon nekog vremena ionako biti nebitne, a ako baš morate da rintate onda se bar sjetite zbog koga to radite i vjerovatno će vam bar malo biti lakše.

Uši se peru muzikom, a crtanje je način razmišljanja!

Ura Kultura je pokret za bolji položaj kulture za djecu i mlade. Više o njihovim aktivnostima možete saznati ovdje, a neki od njihovih osnovnih razloga postojanja, kako sami kažu, su:

– slikovnica je važna isto kao i četkica za zube;
– stvaraoci za djecu stvaraju budućnost;
– kulturne navike stiču se od rođenja;
– glupiranje s decom je najozbiljniji posao na svetu;
– muzeji su učionice, a pozorišta učiteljice;
– kultura za djecu i mlade danas, pamet pobjeđuje sutra;
– uši se peru muzikom;
– crtanje je način razmišljanja;
– balet omogućava pogled odozgo;
– umjetnost opušta i jača samopouzdanje;
– i što reče Gete, „I ono najbolje je tek dovoljno dobro za dijete“.

Evo i njihove preporuke za sređivanje dječije sobe 🙂

Matematički prikaz roditeljskog plana

Postoji izreka „napravi plan da ti se Bog naruga“. Sigurna sam da je tu izreku smislilo neko dijete. Ta izreka namjerno zvuči ovako, narodski, jer su djeca pametna i nisu htjela da plaše roditelje nečim poput  „napravi plan da ti ga dijete pokvari.“ Prvo bi se roditelji naljutili jer to zvuči grubo, a onda bi se uplašili jer se i onako plaše mnogih stvari kad su djeca u pitanju.

Ko ima dijete, ima i hrpu propalih planova: za 1.maj, za ljetovanje, za izlaske, za putovanje, predstave, koncerte… (za odmorom, snom, nekim malim ličnim zadovoljstvom uštinutim između obaveza  se ne računa, ). Moglo bi se reći da se u većini slučajeva, ne uvijek,  djeca nisu tolika čedovišta,  kvarenje planova može skoro matematički predvidjeti. Laički ćemo to prikazati ovako:

Ako su dati,

P(a) – kao plan (neka planirana aktivnost za roditelje bez djece koju roditelji uglavnom željno iščekuju ali samo ponekad to kažu na glas  i to samo u prisustvu drugih roditelja koji su obično dio tog plana)

gdje je,

a – aktivnost bez djece – već pomenuti izlasci, druženja, odlazak u paralelnu realnost sa drugim odraslim ljudima gdje nećete stalno nekog morati držati na oku

i

B – kao belaj (sabotiranje te  aktivnosti, dovlačenje roditelja kući  neposredno prije početka te aktivnosti, na pola te aktivnosti ili čak ne uspiju ni otići već im se odmah da do znanja da nema mrdanja od kuće)

onda je P(a)=1/B, tj.

belaj i plan su obrnuto proporcionalni ili jednostavno i odavno dokazano, nema plana bez belaja.

p.s. Ovaj prikaz će vjerovatno doći punog  izražaja u tinejdžerskom dobu sadašnjih beba gdje će vrijednosti P biti zamjenjene sa O (očekivanja od djeteta).

Sve to valjda ide u rok službe…

Teatar u pelenama

Subotičko Dečije pozorište je iznjedrilo prvu predstavu za bebe na našim prostorima. Predstava je namjenjena roditeljima i bebama do uzrasta od 36 mjeseci. Predstava se zove „Drvence“ i omugućava bebama da dirkaju, pipkaju, prate predstavu koja  odgovara njihovom uzrastu.

Teatar za bebe se prvo javio u Skandivanskim zemljama pa se polako spustio i do nas. Jedva čekamo neki teatar u pelenama 🙂

Drvenceee, dođi i kod nas!