Beba na dva točka

Ovaj članak sam htjela napisati prošle jeseni kad je gospodin Bebo imao čast da se prvi put vozi u prikolici za bicikl ali nisam. Sad kad sam nabavila sjedalicu za svoju bićikletu mislim da je stvarno red da prozborim koju riječ na račun ove divne kombinacije.

U zemljama poput Holandije, bicikl je prevozno sredstvo i način života. U toj zemlji vožnja bicikla sa bebom je stvar koja se podrazumijeva. Kako BICYCLE DUTCH piše na svom blogu čak i proizvođači sjedalica za bicikle predviđaju da se prednje sjedalice, tj.one koje se kače na guvernal, mogu koristiti za bebe uzrasta od 6 do 9 mjeseci, odnosno od perioda čim budu sposobne da sjede. Ako reagujete otvorenih usta, ništa čudno, nema to veze sa balkanskim mentalitetom jer kako piše u ovom članku i drugi ljudi tako reaguju. Bez obzira na stav drugih, Holanđani pedalaju bez obzira na vremenske uslove i to sa bebicama. Živi i zdravi.

PRIKOLICA

Period moje trudnoće je najduži period da nisam vozila bicikl. Kako sam bila privremeno „penzionisana“ onda sam se dala na proučavanje mogućnosti koje dvotočkaš i beba pružaju. Tako sam došla do poklona za babine – prikolice za bicikl (iskoristite šansu kad vas ljudi pitaju šta vam treba? 🙂 ).

Rekacije su bile od „super ali gdje ćete to voziti po Banjaluci?“ do „super, nećete valjda dijete voziti u njoj po Banjaluci?“. Mi smo samo rekli „super!“.

I vozili smo i vozimo se još uvijek.

PREDNOSTI i MANE: :
1.Prikolica je odlična stvar ako prije svega imate prostor za njeno čuvanje. Ako živite u stanu i nemate garažu, bez obzira na njeno jednostavno sklapanje, sumnjam da biste je često koristili.
2. Dobra stvar kod prikolice je njena nosivost. Ova koju mi imamo je marke BILTEMA i predviđena je za dvoje djece, nosivosti do 36kg. Šta ćete u njoj voziti dijete, stvari ili oboje je stvar izbora.
3. Kod prikolice je nezgodno što je ipak kabasta. Kad živite na „našem“ podneblju, biciklističke staze nisu to što bi trebale biti kao ni parkinzi za bicikle. Korištenje prikolice onda zahtjeva razmišljanje o ruti i mjestu za parkiranje. Ovo niti je plus niti minus, više je stvar volje.
4. Montiranje je još jedna stvar koja se odnosi na volju ali ima i praktičan dio. Obično zavisi od supruga, a ne mora, jeste da je lakše tako i zavisi od dužine osovine na zadnjem točku. Npr.kod mog bicikla je prekratka i nema prostora za montiranje prikolice tako da je za vuču opet zadužen suprug. Prije nego vam se brk skeptično nasmije i zapitate se pa što onda ja pišem o ovome a ne suprug, čitajte dalje.

SJEDALICA

Upravo zbog prednosti i mana koje sam opisala u vezi prikolice, odlučila sam stati u kraju ovom šikaniranju mene od strane prikolice i kupiti sjedalicu za bicikl.

Odlučila sam se za onu koja se montira na zadnji dio bicikla. Prednje sjedalicu nisam htjela iz nekoliko razloga:
– bilo bi mi teže upravljati biciklom, zaustavljanje i stajanje bi bilo prilično teško zbog održavanja ravnoteže;
– zbog ograničenja u masi jer su obično ograničene na nosivost do 13kg, a gospodin Bebo je taman tu negdje.

Izbor je dakle pao na Bobike sjedalicu. Našla sam je polovnu i uštedila hrpu para. Holandska je, nećete vjerovati.

Predviđena je za uzrast od 9 mjeseci do 6 godina. Gospodin Bebo se sa svojih 19 mjeseci savršeno uklopio. Od ovih nekoliko dana koliko ima da smo je kupili, svaki dan se vozimo. Ne idemo samo u joy ride već kao poluodrasle i poluozbiljne osobe, obavljamo i razne stvari po gradu. Bebino uživanje možete samo da zamislite, a moje je teško opisivo.

PREDNOSTI I MANE:

1. Zadnja sjedalica je po mom mišljenju dosta stabilnija i lakše je voziti bicikl dok je dijete iza.
2. Kada su vidjeli sjedalicu, neki prijatelji su pitali zašto sam uzela ovu sjedalicu jer mi je dijete iza leđa i ne vidim šta radi a on nema pregled kakav bi imao da sjedi naprijed. Po mom mišljenju ovo nije mana, jer je dijete privezano, čujem ga i nema mnogo prostora za manevrisanje da bi se povrijedilo. Bočno ogledalo je stvar koja bi dala ovo popraviti a i korisno je iz hrpe drugih razloga. Što se preglednosti tiče, već je veliki i sasvim lijepo „zvijera“ lijevo-desno dok se vozimo.
3. Praktičnija je od prikolice. Za brze akcije po gradu, obavljanje nekih stvari pa i iznenadna druženja (mi samo radimo ozbiljne stvari, druženja su rijetka), sjedalica je odlična stvar. Uvijek je namontirana a dijete se lako stavlja u nju.
4. Sa sjedalicom se lakše vozi po trotoaru bez maltretiranja pješaka.
5.Nedostatak bi bio manja nosivost stvari što se da malo popraviti korpom na guvernalu i bisagama. Bobike ima bisage predviđene za njihove sjedalice kao i hrpu drugih dodataka koji će vožnju učiniti sigurnijom i lakšom.
6. U slučaju dužeg parkiranja, npr.kod posla, sjedalica se vrlo lako može skinuti sa bicikla i unijeti na sigurnije mjesto.

Na kraju

Mnoge moje prijateljice kažu da je vožnja biciklom odlična ali da one nisu vozile godinama. Ništa vas ne sprečava da sad počnete!
Ipak je to „kao vožnja bicklom“, nikad se ne zaboravi. Svom djetetu ćete priuštiti odličnu zabavu a sebi dosta toga olakšati i možda koji mišić pritegnuti.
Za šta god se odlučili, molim vas samo da obratite pažnju na signalizaciju na biciklu. Bili sigurni u sebe ili ne, ne zaboravite svjetla, mačije oči, reflektujuće naljepnice. Vidljivost bicikliste je mnogo manja nego mi na biciklu mislili.
I ako vam se slučajno omaknu opravdanja poput „to košta“, odradite računicu – gorivo, parkiranja, vrijeme koje potrošite i kalorije koje ne potrošite, vidjećete da je bicikl u prednosti.

Advertisements

6 thoughts on “Beba na dva točka

  1. O ovoj opciji sam razmisljala kada su mi djeca bila mala ali mi je bilo skupo.Sjedalice za bicikl kao da su pozlacene.Odustala sam jer sam ja jedna a oni su stigli jedno za drugim,ali sada sam u fazi da stalno negdje idemo biciklima.
    Sada je to mnogo lakse imaju 4,5 i 6 godina.U nedelju smo napravili test voznju,od Trna do Starčevice,trajalo je to oko 2h sa pauzama da se popije malo vode,pogleda zalazak sunca iznad Petricevca,upita zasto je ova trava,čitaj pšenica kod poljoprivredne skole tako zuta i gusta i sigurno ima zmija,ali je bilo jako zabavno .
    Mnogi su mi rekli da nisam normalna da je to 12 km,ali ja mislim da je to sasvim ok,i da nista vise nisu ulozili napora nego kad djete u ovoj dobi das na neki sport.
    Biciklizam je savrsen sport.

    Jedina mana su biciklisticke staze ali to je tema za neku drugu pricu.A mi bi mogli na neko biciklisticko druženje.Pozdrav

    • S obzirom na to koliko su Vaša djeca, u to vrijeme vjerujem da su sjedalice bile pozlaćene. Ja sam konkretno svoju više nego dobru sjedalicu platila 100KM, otprilike mjesečno gorivo i parking, ako ne i jeftinije. 12 km za djecu nije ništa. 🙂 znam po svom čedovištu od godinu i po, ja crknem trčeći za njim a on ne pokazuje znake umora. Ljudi će štošta reći da se ne bi makli iz svoje poznate udobnosti i naučenosti. Druženje ćemo morati organizovati, čak ste mi dali super ideju 🙂 I da, biciklizam jeste savršen sport.

  2. U Holandiji,gdje zivim,sve je ovo vec odavno u upotrebi:prikolica ze djecu pozadi bicikla,razne sjedalice ,pa se tako cesto moze vidjeti da zena na biciklu vozi dvoje,troje,pa cak i cetvero djece-sto u priklici sto ispred ili iza sebe.Inace je bicikl ovdje drugo prevozna sredstvo,i stari i mladi i veliki i mali su na biciklima.Pozz

  3. ja također proživljavam krizu prije sam obožavala voziti bicikl no u zadnje vrijeme jednostavno sam zapodstavila biciklizam kao sport i kad ovako naletim na dobar članak odmah mi dođe da se bicikli angažiraju i odvoze koji krug 🙂
    lijep pozdrav!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s