U susret Evropi

Ovih dana sam inspirisana svojim prijateljicama koje još (zamislite!) nemaju djecu i nisu ni udane.

Pored toga što svakodnevno iskuse bar jednu od ovih deset stavki, te stare cure i persone propuštenih šansi, svakodnevno, što diskretno što vrlo direktno, dobijaju od svog okruženja jasne poruke da je krajnje vrijeme da poduzmu nešto po pitanju svoje udatosti i da izbjegnu tužnu i tešku sudbinu obilježenih, odnosno neudatih. Svakodnevno ove djevojke (jer nisu udane, pa se djevojkama zovu i ostvarene žene koje imaju više od 35 godina) bivaju diskriminisane po osnovu neudatosti jer su one, u stvari, manjina. Kako smo država koja krupnim koracima gazi ka Evropi, trebali bismo poštovati osnovna ljudska prava, a naročito prava manjina. Po zakonu, manjinama su priznate prava i slobode koje treba poštovati svako razvijeno društvo, a Bosna je, zna se, na dobrom putu da postane jedno takvo društvo.

Dakle, osnovna prava neudatih žena su sledeća:

  • imaju pravo na služenje svojim jezikom i pismom – ove žene imaju pravo da pričaju o izlascima, odjeći ili flertovanju od sinoć ravnopravno kao i što i vi pričate o kuhanju, peglanju i  mijenjanju pelena;
  • upotrebu svojih znamenja i simbola – dakle, mogu se oblačiti kako hoće bez obzira što nemaju „muško“ i „porodicu“ iza sebe;
  • samoorganizovanje i udruživanje radi ostvarivanja vlastitih interesa – neudate žene imaju pravo da izlaze s kim hoće i kad hoće i da se dobro provedu makar to značili traženje novog društva i manje druženja sa udanim, nekad bliskim, drugaricama;
  • učestvovanje manjina u javnom životu – jako bitna i neizostavna stavka;
  • pravo na očitovanje svoje vjere te osnivanje vjerskih zajednica zajedno sa drugim pripadnicima te vjere – neizbježna stavka; neudate žene su takve sopstvenim izborom i trebaju to sa ponosom da ističu;
  • imaju pravo na zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda – u slučaju ovih manjina, to bi svakako značila udaja ali i to je na kraju odluka žena, a ne okoline koja ih požuruje da što prije završe sa biranjem i življenjem na svoj način.*

 

*U skladu sa Opštom deklaracijom o pravima čovjeka i neudatih žena.

 

 

 

 

 

 

 

10 stvari koje nerviraju ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu

Pogledi na svijet su tu da se mijenjaju. Sigurno se to i vama desilo nakon što ste dobili dijete. Ako nije, onda ste rođeni stari ili (pu, pu, gluho bilo) zanemarujete sopstveno dijete…ili nećete da priznate da sad drugačije razmišljate  🙂

Evo, šta sam čula i saznala šta nervira ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu:

  1.   Djeca sama. Ovo ne mora biti pravilo ali ako se dovoljno dugo ne-roditelj i ne-roditeljka izlože ovom „stimulusu“ vrlo brzo će im se isključiti svi mogući porivi za stvaranje potomstva. Moguće da će roditeljske instinkte  zatomiti alkoholom već isto veče (hemijom protiv hemije).
  2. Roditelji koji pričaji o sirupima i čepićima i ostalim čudima koja skidaju temperaturu. Čepići!? Znate li kako to strašno zvuči prosječnoj, zdravoj osobi bez djece koja roditeljstvo zamišlja uglavnom iz perspektive svog djetinjstva? Užas.
  3. Mame na kafi. Napisala sam i slikovit prikaz mama na kafi. Podnose ih samo druge mame i eventulano neka baka kojoj unuci nisu pojeli živce. Ko voli sa susjednog stola da sluša „ne! nemoj! ostavi!! pa lomnjavu, pa dreku, pa galamu…
  4. Priče o dječijim razvojnim fazama. Hvatanje predmeta, nicanje zuba, vakcinisanje i slične stvari. To je neroditeljskom svijetu toliko strano i daleko kao prosječnoj babi, a bogami i đedu, informatički termini. Apsolutno neinteresatno.
  5. Prazan pogled proizvoljne mame i njene izjave tipa „kako ti se da?“ ili možda „blago tebi“ na vašu priču o izlasku i dobrom provodu. Nakon tog nezainteresovanog pogleda i komentara obično slijedi priča pod br.1 ili br.4.
  6. Pričanje o kućnim obavezama i nabrajanje liste „šta sam uradila“. Ovakve neroditeljski svijet zaobilazi u širokom krugu.
  7. Mantra „nemam vremena“. Roditelji koji sa malim djetetom upadnu u mod „nemam vremena“ često ostanu u njemu i kad to dijete ode iz porodice. To je opet neka druga priča ali svejedno je užasno iritantna.
  8. Imitiranje sopstvenog djeteta koje propričava, prohodava ili već nešto drugo radi. Glupo i nezanimljivo je gledati odraslu osobu kako dječijim glasom govori negu komplikovanu riječ koju je njeno pametno i slatko dijete naučilo. To samo roditelju može biti interesantno.
  9. Razulareni ili druga krajnost, pospani roditelji na žurci ili izlasku. Nekad zanimljivi, vaši prijatelji su se pretvorili u vreće soli sa poluotvorenim očima i izgovorom da su umorni. Kako mogu biti umorni u pola 11?! Druga krajnost je napijanje u roku prvih pola sata žurke jer im je sada tolerancija na alkohol nepostojeća a i nemaju puno vremena.
  10. Na kraju, ali ne manje iritantno, mame sa kolicima – svugdje! U butiku, na sred trotoara, kafanu sam pomenula…barikada za barikadom. Ženo draga, pa nisi jedina, stisni se malo!

A? Priznajte sadašnje mame 🙂 Je l’ bilo nešto od ovog, nekad davno, p.b.

Dr House

Kad je tata bolestan…

…njega boli grlo i kuva mu se čaj i daje med. Možda dobije i septolete.

…ima gripu i mora je odležati bar nekoliko dana. Ako je stvar ozbiljnija, otići će i doktoru nakon nekoliko dana nagovaranja.

…bole ga leđa pa ne smije dizati ništa teško, pogotovo ne dijete. Preporučuje se ležanja, grijanje bolnog mjesta i odmor u svakom smislu.

…onda je iscprljen od posla, pa mu se preporučuje slično kao i kod bolnih leđa.

Rijetko obolijeva od štitne žlijezde.

 

Kad je mama bolesna

…onda je to psihosomatski ili PMS.

…boluje od štitne koja se lako liječi uklanjanjem ili oralnom terapijom. Ne ometa dnevno funkcionisanje.

 

MILF ili MIRF

Mame, koliko brinete o svom izgledu? Ako zanemarimo vječno nezadovoljstvo kilogramima i urođenim nedostacima (najčešće vidiljivim samo nama), kako se organizujete oko pedikira, manikira, frizera i ostalih sistema podrške za ispunjen život jedne ženske persone 🙂

Do sad sam primetila dvije krajnosti koje bi mogle biti odgovor na ovo pitanje.

MILF ili yummy mummy – Google će vam bez zadrške reći kakve su to mame. Najčešće se radi o onim ženama koje okinu prekidač za tračanje čim ih vidimo. Sređene su do te mjere da ih je teško zamisliti isflekane i nenaspavane. Slika takve mame i bebe je potpuno nespojiva. Obično izazivaju ljubomoru kod žena i „pažnju“ kod muškaraca. Misterija je kako se te žene uspiju srediti i funkcionisati na tolikim štiklima i sa tolikim noktima. Nisu omiljene u ženskom društvu, ali često izazivaju domino efekat kod mama koje manje brinu o sebi – motivišu ih da poduzmu nešto po pitanju zanemarenog izgleda.

Propale mame, savršene domaćice ili mame koje izgledaju starije od svojih mama (MiRF) – ne trebate guglati da bi vam bilo jasno o čemu pričam. Sigurno ih često srećete. To su one mame koje rijetko ili nikako odlaze frizeru, kreću se u trenerkama, i glavna uzrečica im je „samo nek’ je moje dijete zdravo i zadovoljno“. Glavne teme kojih se ove mame dotiču su kuhinja i apoteka. Nakon što ih susretnete često vam ostanu dva upitnika iznad glave:“Šta li je njen muž vidio u njoj?“ i „Šta joj se desilo?“, eventualno možete dobiti napad prepisivanja rokovnika sa receptima.

Između ove dvije krajnosti, nalaze se prosječne mame koje odlazak na neko uljepšavanje ili brigu o sebi obavljaju kako-tako redovno, ne pretjerano i ponekad u društvu da bi oprale osjećaj krivice i podigle samopouzdanje. Slikovit prikaz ovakvih mama mi je dala jedna moja drugarica:

„Kad svi legnu, kad sve pospremim onda odem u kupatilo, sjednem na wc šolju i ćorim uz malo ogledalo da bar malo obrve počupam.“ Strašno zvuči taj prosjek ali kao što reče onaj psiholog iz “ „Žene na ivici nervnog sloma“ tako vam je prve tri godine…a poslije se naviknete. 🙂

Kad su roditelji spremni za polazak djece u vrtić?

Zbog djecocentričnog društva osjećam ličnu odgovornost da i ovo iskustvo podijelim sa vama. Iako moje dijete već ide u vrtić, inspiraciju mi je dala prijateljca kod koje sam prepoznala ono što sam ja osjećala a nisam pričala o tome.Nikad nije kasno da se čovjek-žena opameti, pa otud i ovaj članak.

Na Internetu ćete naći mnoge članke o polasku djece u vrtić ( i ja sam pisala o tome, vidi kategoriju „Vrtić“), o pripremama djece za boravak u kolektivu i ostala čuda. Međutim malo ko priča o pripremama mama i tata za vrtić. Kao da nismo bitni. Kao da taj zadatak nekog drugog čeka. Izgleda da je ljepše i lakše ostati vjeran slici racionalnog roditelja koji zna šta je najbolje za njegovo dijete i to odrađuje bez suvišnih emocija.

Dakle, kad smo spremni za vrtić?

Nikad.…bar prvih mjesec dana 🙂

Motaće vam se razne misli po glavi tipa:

Ma daću otkaz i živjećemo na selu sretni i siti.

Ja sam grozna majka/otac kad ovo svjesno radim svom djetetu.

Srce mi cijepa kad vidim kako jeca.

I tako će vam biti maksimalno nekoliko sedmica. Onda ćete okusiti čari vrtića i nećete vjerovati da ste se na početku tako loše osjećali.

Zaključak: pripreme nema.

p.s. podijelite svoje mukice sa nekim, možda vam bude lakše.

p.p.s. nekoj djeci u nekom periodu vrtić ne odgovara. Dajte i sebi i djetetu vremena..,ali to je već neka druga tema.