Savršeno nesavršena

Mame, šta biste rekle da vam neka mama pokaže fotografiju ili samo pokaže  svoje savršene trbušnjake dok njenih troje djece skakuću oko nje, baš kao što je uradila Maria Kang uz pitanje „Koji je tvoj izgovor“?

Kao što ste vidjeli na stranici, Marijin cilj je da motiviše mame da dobro i zdravo izgledaju i to, iz našeg ugla,  na tipičan američki način. Kako to Ameri rade? Pa uglavnom ukazivanjem na sopstvenu odgovornost. Mislim da je taj metod dobar jer je naš mentalitet, opet, druga krajnost. Sve je moguće osim da budemo odogovorni samo za ono što je u našoj moći ali većina stvari ne funkcioniše tako. Uglavnom nam se „jurisdikcije“ isprepliću sa članovima porodice i prijateljima pa često živimo i radimo na nivou krivice, lažnih ili pravih obzira zanemarujući da trebamo voditi računa samo za ono što je u našoj moći.

Na stranu ova gospoja, ona me je samo inspirisala. O tom šta ona želi da predstavlja možete  saznati na njenim profilima i stranicama gdje možete vidjeti i različite reakcije  ljudi. Mariji hvala, jer nakon što sam čula za nju, podsjetila sam se na  nekoliko stvari:

1. ni „razvijene“ zemlje nisu bolje od nas – konstatnim serviranjem slike „idealne majke“na zapadu koja naizgled savršeno balansira između uloga poslovne žene, majke, dobre/seksi/sve-zna-i-može-u-kuhinji i kući supruge radi se potpuno ista stvar kao i insistiranje na supermami.

2. kao što sam i u Supermami na kraju zaključila, nema osobe, u ovom slučaju ženske, koja odgovara idealnoj slici društva a da nema medicinskih nalaza. Dijagnoza je neizostavan dio ličnosti kod naizgled savršenih osoba. Kod Marije je to krenulo na početku, bulimijom, a kod ostalilh žena koje ako žele da SAME vode domaćinstvo, da izgledaju kao top-modeli, da budu tu za svoju djecu (namjerno brigu o djeci nisam stavila na prvo mjesto), da SAME grade uspješnu karijeru…raspad sistema mora uslijediti.

Kad bolje razmislim, čemu sve to. Nemam vremena da budem savršena 🙂

10 stvari koje osobe bez djece ne razumiju

Da li vam se dešava da dobijate savjete o organizaciji sopstvenog vremena? Da vam prijatelji govore da malo ostavite dijete kod babe i dede (kao da ne znate da to možete uraditi)? Da vam kažu da izgledate umorno, isprano i da niste više kao nekad?

E, pa kad vam tako nešto kažu, sjetite se da ljudi koji nemaju djecu jednostavno ne razumiju neke stvari.

Evo nekoliko najočiglednijih stvari koje oni ne mogu pojmiti:

1. Da vam sopstveno dijete nedostaje – u tekstu Koliko vremena zaposlene mame provode sa svojom djecom? se jasno vidi da fizički nije moguće posvetiti se djetetu osim ako nemate kućnu pomoćnicu i ličnog asistenta. Sat-dva i to je to. Nakon 8 i više sati stresa kako čovjek da se ne zaželi bića koje jedva čeka da vas zagrli i da vam se nasmije? (Čupanje i bacanje stvari brzo izbriše ovu sliku, ali svejedno.).

2. Da vaših sat vremena nije isto kao sat vremena osobe bez djeteta roditelji imaju poseban vremensko-prostoroni kontinuum. Sat vremena jednog roditelja je kao 15 minuta običnog čovjeka. Da bi roditelj odsustvovao iz kuće na sat vremena, a naročito mama, nije dovoljno da samo izađe iz kuće. Mora vidjeti kome će ostaviti dijete ako tata još radi, šta će to dijete jesti, u kojoj je fazi (spavanje, hranjenje…) i  to sve ako ima idealne uslove, da ode iz kuće bez plača. Bilo kakvo odsustvo od kuće zahtjeva planiranje ako hoćete da na miru provedete to vrijeme.

3. Da rečenica „imamo hrpu obaveza“ nije fraza – jer ih jednostavno imate. Ako radite, znate da vam je dan ispunjen i da vam je 24 sata malo. Lijepo piše u okačenom tekstu pod rednim brojem 1.

4. Da rijetko kad spavate cijelu noć-super što vas prijatelji zovu da izađete i što poslije toga misle da ste smor i da ste ostarili od kad imate porodicu. Ko ne vjeruje neka sebi namjesti budilnik sat vremena nakon što je stigao kući iz grada, da ga probudi kad mu je najslađe i to ako je moguće melodijom poput ove

5. Da ste umorni (i to znate) i da vam potvrda umora treba kao i informacija da ste se udebljali.

6. Da zbog prethodnih pet stavki ne možete biti na vrhuncu raspoloženja poput vaših prijatelja i prijateljica bez djece

7. Da sada imate potpuno drugačije prioritete i da ste Maslovljevu piramidu vjerovatno okrenuli naopačke pa vam je dno sada na vrhu.

8. Da vam je vaše dijete omiljena tema jer u njega najviše energije ulažete. Koliko god bili svjesni toga i pokušavali poštedjeti druge ljude smaranja sopstvenim djetetom, svaki roditelj se ozari kad na red dođe priča o djeci.

9. Da ste (uglavnom) svjesni svega naprijed pobrojanog ali da je to teško ili nemoguće promjeniti dok vam dijete malo ne odraste.

10. Da ćete se slatko smijati kad uskoro ili kad god ti vaši prijatelji dobiju sopstvenu djecu i počnu prolaziti kroz iste ove stvari 🙂 sa kojima ste vi završili.

Dojenje u javnosti

Dojenje u javnosti često nailazi na odbacivanje i dovođenje u pitanje majčine pameti i moralnih vrijednosti. Dojenje se tako iz ko zna kog razloga ubacuje u koš sa toplesom, pornografijom (ako je na slici)  i ostalim stvarima sa kojima uopšte nema veze. Neke države imaju čak i zakone kojima se reguliše, uglavnom odobrava, dojenje u javnosti. Da je u pitanju kontroverza, dokazao je i Facebook koji je uklanjanjem fotografija majki koje doje, izazvao burnu reakciju žena pa je potom te iste fotografije vratio. O  putu majki i žena koje su se borile za dojenje u javnosti može se pisati nadugačko i naširoko, pogotovo jer taj put još uvijek traje.

Zašto je potrebno podsticati majke da doje u javnosti i dizati svijest o hranjenju dojenčadi van kuće? Zato jer podržavanje dojenja u javnosti znači podržavanje dojenja uopšte. Ko ne podržava dojenje u javnosti, ne podržava dojenje.

Mame koje su dojile znaju o čemu pričam. Zamislite samo da izađete u šetnju sa bebom i da morate tempirati izlazak tako da se vratite kući prije nego što beba izgladni i postane mala sirena? Život ravan patnji.

Da je dojenje u javnosti potrebno podržavati jer mnoge majke nemaju ni volje ni želje u osjetljivom periodu nakon porođaja da se bore ne samo  sa pogledima koji osuđuju već i glasnim komentarima, potvrđuju akcije baby cafea, brestfeeding cafea i sličnih pro-dojenje akcija širom svijeta. Npr. udruženje Roda je nedavno organizovala brestfeeding cafe gdje su mame mogle podijeliti iskustva o dojenju, pitati šta ih zanima i naravno, dojiti. Kod nas, u Banjaluci, se u Dobar dan – centru za kreativan rast i razvoj mame mogu raskomotiti i edukovati na isti način. Za vrijeme obilježavanja Sedmice dojenja, mnoga udruženja i majke su organizovale dojenje u javnosti  ali bebe su gladne i mimo te jedne sedmice u avgustu 🙂 Svaka od nas  može i treba dati svoj doprinos onako kako najbolje zna i u skladu sa bebinim željama. Nekoj će ići lakše, nekoj teže, nekoj nikako. Možda će na kraju praksa da odradi svoje, baš kao kod ove mame 🙂