3 stvari koje rade ljudi koji imaju djecu

…a  i sami su to mrzili dok nisu postali roditelji

U 10 stvari koje nerviraju ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu sam pisala na sličnu temu. Ipak ovo je nešto što se većini roditelja, meni prvoj i mojoj jezičini, omakne da kažu ljudima bez djece.

Šta lupamo, a nema potrebe za tim, stvarno nema:

  • spreman/spremna si za dijete – ma nemoj! Baš će vas sa podočnjacima, nadrndane i sa pola sata vremena (a i tih pola sata provjeravate telefon) na raspolaganju da popijete kafu/pivu neko poslušati i otići da pravi dijete? Čak i da ste sušta suprotnost ovog opisa, na osnovu čega zaključujete da je neko spreman da ima dijete? Spreman je onda kad je spreman. Nikad…ili ako baš jako dugo pokušava da dobije dijete.
  • gotovo je – Ova radioaktivna izjava obično se daje nakon što vam draga osoba saopšti da će se udaje ili ženi. I umjesto da kao svako normalno ljudsko biće čestitate vi ispalite nešto poput „gotovo je, nema više zajebancije…“ i do prije minut ushićenu osobu dovedete do faze kiselog osmjeha. ‘ta će vam to? Nemojte lagati i strašiti ljude ako vi niste izašli više od mjesec dana. Znamo da nije gotovo, samo teže dolazimo do provoda ali ga zato više cijenimo. JE LI TAKO?
  • vidjećeš kad dobiješ dijete – usta sapunom oprati i klečati na kukuruzima! Koliko li sam to puta rekla?! Šta ima neko da vidi kad dobije dijete? Ova, božemioprosti izjava je širokog spektra i vrlo je opasna. Pokriva neizdrživo nerviranje, iscrpljujuće nespavanje, pa prethodnu stavku neizdrživo dosadnog i napornog života, nepovratno izgubljenu figuru, toliko toga. Ništa dobro ne donosi.

Sledeći put probajte sa „Stvarno?“, „Čestitam!“ i „Super!“  😀

Nema pregovora sa teroristom

Ovo je naslov jednog poglavlja u sjajnoj knjizi Najdžela Late po imenu „Kako djeci postaviti granici i pri tom sačuvati živce“. Pročitala sam je i preporučila i izgleda da ću ili morati ponoviti gradivo ili zvati Najdžela lično da mi kaže o čemu se radi. Najdžela ili popa, druge nema…

Ko ima dijete uzrasta između godinu i po/dvije godine zna o čemu pričam. Pričam o bebi koja više nije beba, a nije ni dijete. Razumije dosta i ništa.

Joguni se, baca, štipa, grize, izvija, vrišti, krevelji, plače bez suza, duri se, ljuti, prkosi, čupa, inati…a pri tom pomno posmatra reakcije okoline. Banalne radnje poput presvlačenja, izuvanja, vozanja kolicima su postale minsko polje, nikad ne znaš kad će doći do praskanja. Nikad ne znaš da li će i najmanja sitnica isprovocirati scenu iz „Egzoricsta“.

Za sad osim ignorisanja ništa efikasno nemam za Sin Ladena…eventualno šljem, dobro dođe u rovovskoj bici 🙂

 

 

U susret Evropi

Ovih dana sam inspirisana svojim prijateljicama koje još (zamislite!) nemaju djecu i nisu ni udane.

Pored toga što svakodnevno iskuse bar jednu od ovih deset stavki, te stare cure i persone propuštenih šansi, svakodnevno, što diskretno što vrlo direktno, dobijaju od svog okruženja jasne poruke da je krajnje vrijeme da poduzmu nešto po pitanju svoje udatosti i da izbjegnu tužnu i tešku sudbinu obilježenih, odnosno neudatih. Svakodnevno ove djevojke (jer nisu udane, pa se djevojkama zovu i ostvarene žene koje imaju više od 35 godina) bivaju diskriminisane po osnovu neudatosti jer su one, u stvari, manjina. Kako smo država koja krupnim koracima gazi ka Evropi, trebali bismo poštovati osnovna ljudska prava, a naročito prava manjina. Po zakonu, manjinama su priznate prava i slobode koje treba poštovati svako razvijeno društvo, a Bosna je, zna se, na dobrom putu da postane jedno takvo društvo.

Dakle, osnovna prava neudatih žena su sledeća:

  • imaju pravo na služenje svojim jezikom i pismom – ove žene imaju pravo da pričaju o izlascima, odjeći ili flertovanju od sinoć ravnopravno kao i što i vi pričate o kuhanju, peglanju i  mijenjanju pelena;
  • upotrebu svojih znamenja i simbola – dakle, mogu se oblačiti kako hoće bez obzira što nemaju „muško“ i „porodicu“ iza sebe;
  • samoorganizovanje i udruživanje radi ostvarivanja vlastitih interesa – neudate žene imaju pravo da izlaze s kim hoće i kad hoće i da se dobro provedu makar to značili traženje novog društva i manje druženja sa udanim, nekad bliskim, drugaricama;
  • učestvovanje manjina u javnom životu – jako bitna i neizostavna stavka;
  • pravo na očitovanje svoje vjere te osnivanje vjerskih zajednica zajedno sa drugim pripadnicima te vjere – neizbježna stavka; neudate žene su takve sopstvenim izborom i trebaju to sa ponosom da ističu;
  • imaju pravo na zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda – u slučaju ovih manjina, to bi svakako značila udaja ali i to je na kraju odluka žena, a ne okoline koja ih požuruje da što prije završe sa biranjem i življenjem na svoj način.*

 

*U skladu sa Opštom deklaracijom o pravima čovjeka i neudatih žena.

 

 

 

 

 

 

 

10 stvari koje nerviraju ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu

Pogledi na svijet su tu da se mijenjaju. Sigurno se to i vama desilo nakon što ste dobili dijete. Ako nije, onda ste rođeni stari ili (pu, pu, gluho bilo) zanemarujete sopstveno dijete…ili nećete da priznate da sad drugačije razmišljate  🙂

Evo, šta sam čula i saznala šta nervira ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu:

  1.   Djeca sama. Ovo ne mora biti pravilo ali ako se dovoljno dugo ne-roditelj i ne-roditeljka izlože ovom „stimulusu“ vrlo brzo će im se isključiti svi mogući porivi za stvaranje potomstva. Moguće da će roditeljske instinkte  zatomiti alkoholom već isto veče (hemijom protiv hemije).
  2. Roditelji koji pričaji o sirupima i čepićima i ostalim čudima koja skidaju temperaturu. Čepići!? Znate li kako to strašno zvuči prosječnoj, zdravoj osobi bez djece koja roditeljstvo zamišlja uglavnom iz perspektive svog djetinjstva? Užas.
  3. Mame na kafi. Napisala sam i slikovit prikaz mama na kafi. Podnose ih samo druge mame i eventulano neka baka kojoj unuci nisu pojeli živce. Ko voli sa susjednog stola da sluša „ne! nemoj! ostavi!! pa lomnjavu, pa dreku, pa galamu…
  4. Priče o dječijim razvojnim fazama. Hvatanje predmeta, nicanje zuba, vakcinisanje i slične stvari. To je neroditeljskom svijetu toliko strano i daleko kao prosječnoj babi, a bogami i đedu, informatički termini. Apsolutno neinteresatno.
  5. Prazan pogled proizvoljne mame i njene izjave tipa „kako ti se da?“ ili možda „blago tebi“ na vašu priču o izlasku i dobrom provodu. Nakon tog nezainteresovanog pogleda i komentara obično slijedi priča pod br.1 ili br.4.
  6. Pričanje o kućnim obavezama i nabrajanje liste „šta sam uradila“. Ovakve neroditeljski svijet zaobilazi u širokom krugu.
  7. Mantra „nemam vremena“. Roditelji koji sa malim djetetom upadnu u mod „nemam vremena“ često ostanu u njemu i kad to dijete ode iz porodice. To je opet neka druga priča ali svejedno je užasno iritantna.
  8. Imitiranje sopstvenog djeteta koje propričava, prohodava ili već nešto drugo radi. Glupo i nezanimljivo je gledati odraslu osobu kako dječijim glasom govori negu komplikovanu riječ koju je njeno pametno i slatko dijete naučilo. To samo roditelju može biti interesantno.
  9. Razulareni ili druga krajnost, pospani roditelji na žurci ili izlasku. Nekad zanimljivi, vaši prijatelji su se pretvorili u vreće soli sa poluotvorenim očima i izgovorom da su umorni. Kako mogu biti umorni u pola 11?! Druga krajnost je napijanje u roku prvih pola sata žurke jer im je sada tolerancija na alkohol nepostojeća a i nemaju puno vremena.
  10. Na kraju, ali ne manje iritantno, mame sa kolicima – svugdje! U butiku, na sred trotoara, kafanu sam pomenula…barikada za barikadom. Ženo draga, pa nisi jedina, stisni se malo!

A? Priznajte sadašnje mame 🙂 Je l’ bilo nešto od ovog, nekad davno, p.b.

Unbaby me!

Da li su vam dosadile slike raznorazne djece na društvenim mrežama? Normalno da nisu. Glupo pitanje. Baš su slatki. I super su slike tuđih beba sa raznih sajtova. Pogotovo ako pored slike piše „baš sam cladak“ ili „mrzim ponedjeljak“.
Ali evo, za svaki slučaj nek vam se nađe pri ruci unbaby.me. Kad ga instalirate, ovaj plug in će slike djece zamjeniti nekim drugim super slikama, npr. slanine, štenaca ili nečeg drugog što nije beba.
Clatko, je l’ da 🙂