Idemo na put, djeco!

Došla je prava pravcata jesen a zajedno s njom je otvorena sezona prehlada i igraonica. Pošto su prehlade već viđene i ništa novo od njih, kao i od  većine igraonica, evo predloga za kvalitetno i drugačije provedeno vrijeme.

U subotu, 16.11. u Banjaluku stiže francuska cirkusna trupa „Šapazar“ (Chapazard).

Nije to ni obična trupa ni običan cirkus. Radi se o putujućoj trupi od kojih najmlađi imaju 8 i 4 godine. „Šapazar“ će u Banjaluci u subotu da raširi svoju šatru ne slučajno, već kao dio projekta „Hajdemo na put, djeco“. Projekat predviđa godinu dana putovanja Evropom i zaustavljanje u različitim mjestima. Prije Banjaluke, u Bosni su to bili Srbac, trenutno Gradiška, potom je na redu Banjaluka, pa Ljubija.

Najmlađi članovi trupe imaju ulogu reportera koji će iz svog ugla da prikažu cijelo putovanje koje podrazumijeva upoznavanje i druženje, izvođenje predstave za djecu i uopšte, jedan cirkus. Ulaz je besplatan ali Šapazarci primaju „donacije“ u vidu hrane – pekmez, ajvar, domaći sok…

Ako želite svojoj djeci da pružite jedno drugačije i novo iskustvo (što znamo da je neophodno za kvalitetan razvoj čovjeka), susret sa drugom kulturom (bez dizanja kredita) i zabavu ( ipak se radi o cirkusnoj trupi) koja ne košta više od dobre volje, znate gdje ćete biti u subotu – Banjaluka, pored restorana „Slap“.

Detalje o čitavom događaju u Banjaluci možete naći ovdje, a cijeli put šarene ekipe na engleskom možete pratiti ovdje. Za mame i tate frankofile koji govore francuski tu je i blog sa detaljnijim opisima putešestvija.

Idemo na put, djeco! 😀

Advertisements

„Ubi me prejaka reč“

Kad je prije više od 20 godina, početkom rata, umrlo 12 beba u banjalučkom Kliničkom centru sve je bilo u redu. Ljutnja i bijes su mogli biti jasno usmjereni na omraženog neprijatelja, a nedužne bebe su postali pali heroji. Prošlo je vrijeme, 12 beba su sada samo ratna priča. Napravljen je spomenik i ostala su sjećanja. Novac je dat za spomenik ( Neka ga i treba da stoji kao podsjetnik ljudskoj gluposti!) dok za buduće bebe ništa nije urađeno. Rađaona isto izgleda kao i ’92.  a medicinske metode datiraju još od ranije. Ali to je samo dio priče o bebama u Bosni…

Danas, u administraciji ugušenoj državom, matični brojevi su jednako nedostupni  bebama rođenim poslije 12. februara kao kiseonik nekada, za onih 12 beba. Jedna beba je umrla, druga se bori za život i to je ono što znamo iz medija. Šta je sa ostalih ko zna koliko „februarskih“ beba?

Nevidljive su i administrativno i medijski dok odogovorni koriste situaciju za svoj cilj – raspirivanje nacionalne mržnje za lakše upravljanje masama i održavanje na vlasti. Smrt 12 beba se lijepo iskoristila u tu svrhu.  Odlično su nevine bebe poslužile za pokvarenu nacionalističku propagandu i i samo za to.

Nakon 20 godina, sve je opet isto…u stvari, čak i gore.  Berina Hamidović je prva umrla. Nije imala matični broj. Nije mogla preko granice. Pitam se hoće li je sistem pustiti da ode jer nema odgovarajuće papire? Dokle ide naša glupost?

Hoće li neki reći da nema veze jer je to „njihova“ beba? Kladim se da hoće.

Sve dok ne dođe do  „naše“ bebe…da joj se napravi još jedan spomenik.

Sve je super, sve je za 5

Posljednjih dana sve je u znaku buđenja svijesti. Djelić prenesu mediji a glavni dio posla odrade  društvene mreže. Sarajevo, Banja Luka, Zenica i mnoge glave kojima je dosadilo ćutanje napokon govore šta im treba i gdje ih boli.

U tom duhu, pitam se šta je sa mamama? Gdje su one i zašto neke još ćute? Jesu li zauzete brigom o djeci i tatama ili se plaše onog šta imaju za reći? Da li ste imale tretman kakav ste željele tokom poroda? Da li ste „častile“ doktora? Da li ste tražile vezu prije poroda ili ste imale kumu, komšinicu, prijateljicu u bolnici? Da li ste se osjećale da imate podršku profesionalaca  koji su tu za vas?

Mame progovorite! Drugdje to rade i bolje im je. Nije išlo ni lako ni brzo ali ima efekta. Ovakvo stanje kakvo jeste kod nas, nije normalno i ostaće tako dok god vjerujemo da promjene nema.

Ne nasjedajte na priče da doktora treba počastiti jer on ima svoju platu.

Ne pokleknite svaki put kad čujete „drugu stranu“ groznih iskustava žena jer su one bile „slabe, histerične i nisu slušale šta im je doktor govorio“.

Ne dozvolite da vas vrijeđaju čak i ako se derete (pa boli, pobogu!). Porođaj je prirodan proces i zaslužile ste  ljudski i profesionalan tretman samo zato jer ste došle u bolnicu. Bez mita, bez poznanstva, bez veze.

U Britaniji idu tako daleko da zahtjevaju da svaka majka ima sopstvenu babicu na porođaju.  U Srbiji se pored Majke hrabrosti iskustva sa doktorima mogu podijeliti i na sajtu Kakav je doktor?

A u BiH? U BiH  je izgleda privilegija imati matični broj.

Škola za trudnice

Ono što svaka trudnica koja drži do sebe treba da prođe prije porođaja jeste psihofizička priprema. Opet škola! Pored korisnih stvari koje će naučiti, pojaviće se  i nusprodukt školice – prijateljice. Zahvaljujući školici, ako je vođena na pravi način, po mjeri trudnice, steći ćete prijateljice na duge stuze. Pored toga, vaša djeca će imati više drugara i moći će se hvaliti da su se upoznali dok su još bili u stomaku.

Ugodnosti na stranu, ono što su mnoge mame povrdile a i osoblje iz rađaone, jeste da su žene koje su prošle psihofizičku pripremu prije poroda zaista bile opuštenije, hrabrije i sa mnogo više samopouzdanja. A vjerujte mi, kad dođe do poroda ove tri stvari će vam i biti najbitnije  u tom trenutku.

E, da vam ne pričam ovu priču džaba,  u toku je upis prve klase trudnica u Centru za kreativni rast i razvoj. Dobar dan vam želi nova školica!

Dobar dan, djeco!

„Dobar dan“ – centar za kreativni rast i razvoj je novo mjesto u Banjaluci za okupljanje mama i beba.

Tek osnovani Centar nudi mnoge aktivnosti za mame, tate i djecu ali ja bih izdvojila jednu posebnu – Mamin i bebin kafić.
Sam naziv već obećava. Mame mogu da piju kafu na mjestu koje je predviđeno samo za njih a nije tipična igraonica. U „kafiću“ postoji prostor za presvlačenje, dojenje, igranje čak i drijemanje beba. Na raspolaganju će imati i razvojnog psihologa i druge stručnjake, a u Centru kažu da imaju i parking za kolica 🙂

Službeno otvaranje  Centra će biti u četvrtak 23.05.2013.  Tada će biti održana  likovno – kreativna radionicu, na kojoj će, po svemu sudeći, pored šarenih rukica  biti i šarenih zidova. Poslije „krečenja“ Centra slijedi lutkarska predstava „Kvarna farma“ Dječijeg pozorišta Novi Sad.

Kako je najavljeno iz Centra ulaznica  će biti osmijeh 😀

Don’t panic. Organize!

Jutros je na FB osvanula  stranica pod imenom Iskustvo porođaja u Banjaluci.

Žene su napokon odlučile da progovore javno i glasno. Bilo je i vrijeme!

Ovdje se ne radi o „običnoj“ razmjeni iskustva porođaja.

Ovdje se radi o tretmanu porodilja u Kliničkom centru Banjaluka koje su napokon postale svjesne da ako one ne progovore same, niko to neće uraditi za njih.

Nadam se da će neka buduća mama, novopečena ili prepečena :), zahvaljujući ovakvim potezima  bezbrižnije otići na porođaj. Sve koje pripadamo  eparhiji Klinike presvete znamo kakvih priča smo se naslušale a mnoge od nas i iskusile. Naravno, medicinsko osoblje je tu samo posljedica trulog sistema i nisu svi isti. Ipak, zbog raznih obzira, apatije i izgubljene vjere da pojedinac ili pojedinka može nešto promjeniti, sve je i ostalo na nivou priče. Niko ništa i ne pokušava mijenjati.

Vrlo dobro znamo da inicijative na društvenim mrežama mogu imati veću snagu od bilo kojeg formalnog pokušaja mijenjanja stvari. Iskreno se nadam da će i ova grupa biti takva jer nas je previše prošlo kroz šake „ljubaznih“ doktora.

Da bi se tako nešto dogodilo,  budući roditelji moraju promjeniti svoj stav pa neće davati mito onima koji traže i ne traže (ima i takvih, spomenimo ih bar!), svojim ponašanjem moraju dati do znanja da nisu neuki i da imaju pravo zahtjevati bar ljudski odnos.

Budući roditelji žele pravo izbora i da budu informisani bez plaćanja tih usluga. Pitam se samo da li je iko od njih to i rekao?