Meni se to nikad nije desilo

O padovima sam već pisala. Prvi ili pravi, pad djeteta nije nimalo ugodno iskustvo a naročito ako se radi o prvom djetetu. Ipak nakon pada, često se dešavaju dodatni padovi. Padovi u tuđim ili sopstvenim očima. Teren je klizav, pa budite pažljivi. Ne dozvolite padove u sopstvenim očima. Oni su najgori i od njih se teško oporavlja. Kako se dešavaju takvi padovi – kroz običan razgovor. Evo jednog primjera.

– Šta se desilo? (pita proizvoljna persona kad vidi povredu na djetetu)

– Ma u igri, znate već kako se to dešava. (govorite vi, sa grčem u stomaku, jer vam se vraća grozna slika pada, očekujući možda  da ta osoba ako je roditelj podijeli slično iskustvo sa vama i opusti vam malo taj grč)

Da, da znam. Djeca kao djeca…treba ih stalno držati na oku. Meni se to nije/ne bi nikad desilo. (govori persona, sada već non grata)

– —– (osjećate se kao najgori roditelj koji je nije dovoljno posvećen svom djetetu.)

Zvuči li vam poznato? Običan razgovor koji  je zamaskirao brutalno nabijanje krivice. Ako ste inače skloni krivici ili možda nekim slučajem cijenite mišljenje drugih osoba, može vam se desiti da se upecate i da stvarno počnete sebe kriviti jer vam se dijete povrijedilo. Ne nasjedajte. Djeca padaju i padaće. Jedino ih možete sačuvati ako ćete ih 24 sata dnevno držati u krilu a priznaćete, to baš i nije najzdravija ideja.

Zajedljivce pustite da idu svojim putem, a vi vozite po svom, pazeći svoje dijete kao i do sad – najbolje što znate. Pazite samo da ne pređete na onu stranu „meni se to nikad nije desilo“ roditelja.

demotivational-posters-bad-parents

 

 

 

Zašto je bicikl mamin najbolji prijatelj?

Bicikl je najbolji prijatelj svake mame, a bogami i tate. Znam da ima i tata koji čitaju ovaj blog pa neka znaju da se sve napisano i na njih odnosi   iako ih nema u naslovu članka.

Mame i tate, stvari u vezi bicikla ovako stoje:

  • vožnja bicikla je fizička aktivnost i to besplatna ovo i nije neko otkriće. Znate to i sami ali zar većina mama ne zapomaže za starim, curskim tijelom koje bi vratile samo da imaju vremena da se posvete aerobiku, pilatesu isl? Taje nakon što dobiju djecu lagano krenu ulaziti u drugo stanje i počinju da trljaju svoje stomačiće koji vrlo lako dođu forme „sedmi mjesec“ i onda su krivi stresovi na poslu, manjak vremena, djeca i naravno, žena. Pa, evo, vožnja bicikla će lagano da radi u vašu korist. Jedino gorivo koje vam treba su vaši mišići a sigurno imate i neke rezerve koje će nakon svakodnevnih vožnji početi da se tope 🙂

  • vožnja bicikla će vas učiniti sretnim – nije u pitanju nikakvo čudo civilizacije niti instant psihologija za ponijeti već jednostavno tako. Nauka je lijepo dokazala da se od fizičke aktivnosti osjećamo bolje. Kretanje nam pokreće hormone zadužene za osjećaj sreće i zadovoljstva pa zašto ih ne bismo namjerno podstakli?

 

  • vožnja bicikla vas oslobođa stresa i čini vas zdravijim – opet nauka. Ništa mistično. Ako vam treba konkretan primjer, prisjetite se  susreta sa poznanicima koji džogiraju ili voze bicikl – kao da su na nekim lakim drogama, je l’ da? Kiša pada, a oni sretni. Kriza u svijetu, a njima ne smeta. Probajte.

  • biciklom stvari rješavate brže, lakše i ljepše – trebate trknuti do grada. Po navici uzimate auto, pa vas iznervira spor saobraćaj, pa prepun parking, pa nakrivo parkirano auto pored vašeg…spisak je dugačak. Zar nije lakše sjesti na bicikl i uljepšati sebi dan?

 

  • bicikl ne traži puno ulaganja u slučaju da vas ovaj tekst podstakne na razmišljanje a da vas vaša finansijska situacija obeshrabri, izračunajte koliko sedmično dajete za gorivo. Ili koliko ste puta uplatili članarinu u teretani a otišli tri puta? Ili koliko ste platiti one cipele koje vas žuljaju i jednom ste ih obuli a vratili si kući bosi? Na kraju, zašto biste morali voziti nov bicikl? Znate da li su stari bicikl ponovo u modi i da vam ne bi trebalo mnogo truda da izgledate ovako?

Sretni roditelji odgajaju sretnu djecu. Opet nauka 🙂

I na kraju, evo još jednog undercover razloga jer je ovo ozbiljan blog za roditelje, a ne za tamo neke neozbiljne ljude – vožnja biciklom budi dijete u vama.

 

Dojenje u javnosti

Dojenje u javnosti često nailazi na odbacivanje i dovođenje u pitanje majčine pameti i moralnih vrijednosti. Dojenje se tako iz ko zna kog razloga ubacuje u koš sa toplesom, pornografijom (ako je na slici)  i ostalim stvarima sa kojima uopšte nema veze. Neke države imaju čak i zakone kojima se reguliše, uglavnom odobrava, dojenje u javnosti. Da je u pitanju kontroverza, dokazao je i Facebook koji je uklanjanjem fotografija majki koje doje, izazvao burnu reakciju žena pa je potom te iste fotografije vratio. O  putu majki i žena koje su se borile za dojenje u javnosti može se pisati nadugačko i naširoko, pogotovo jer taj put još uvijek traje.

Zašto je potrebno podsticati majke da doje u javnosti i dizati svijest o hranjenju dojenčadi van kuće? Zato jer podržavanje dojenja u javnosti znači podržavanje dojenja uopšte. Ko ne podržava dojenje u javnosti, ne podržava dojenje.

Mame koje su dojile znaju o čemu pričam. Zamislite samo da izađete u šetnju sa bebom i da morate tempirati izlazak tako da se vratite kući prije nego što beba izgladni i postane mala sirena? Život ravan patnji.

Da je dojenje u javnosti potrebno podržavati jer mnoge majke nemaju ni volje ni želje u osjetljivom periodu nakon porođaja da se bore ne samo  sa pogledima koji osuđuju već i glasnim komentarima, potvrđuju akcije baby cafea, brestfeeding cafea i sličnih pro-dojenje akcija širom svijeta. Npr. udruženje Roda je nedavno organizovala brestfeeding cafe gdje su mame mogle podijeliti iskustva o dojenju, pitati šta ih zanima i naravno, dojiti. Kod nas, u Banjaluci, se u Dobar dan – centru za kreativan rast i razvoj mame mogu raskomotiti i edukovati na isti način. Za vrijeme obilježavanja Sedmice dojenja, mnoga udruženja i majke su organizovale dojenje u javnosti  ali bebe su gladne i mimo te jedne sedmice u avgustu 🙂 Svaka od nas  može i treba dati svoj doprinos onako kako najbolje zna i u skladu sa bebinim željama. Nekoj će ići lakše, nekoj teže, nekoj nikako. Možda će na kraju praksa da odradi svoje, baš kao kod ove mame 🙂

Koliko vremena zaposlene mame provode sa svojom djecom?

Ako stvari svedemo na jednostavnost, logiku i sretne okolnosti, onda je računica u prosjeku ovakva:

  • Mama radi 8 sati ako je baš sretnica. Od 7-8 do 15-16 časova. Ako je baš sretnica, ne potroši više od pola sata na put od posla do kuće.
  • Ako je dijete u vrtiću, kupi dijete iz vrtića, ona ili tata i onda tek idu kući.
  • Vrlo vjerovatno će praviti ručak ako veče prije to nije uradila za sledeći dan. Dijete se u toku kuvanja kači na nogu. Traži pažnju.
  • Mama pravi ručak ili ga podgrijava. Već je prošlo oko 1-1,5h od završetka radnog posla a mama se tek uključuje u pogon. Iz kupatila/spavaće sobe/prostorije koju sprema dok se ručak kuva viče na dijete da ne dira nešto ili da prestane sa nečim.
  • Svi jedu. Treba još skloniti suđe, srediti veš…ne daj bože, još nešto u gradu obaviti.
  • Tata nesebično pomaže ovoj sretnoj mami.
  • Već je veče. Dijete se sprema na spavanje. Kupa, malo mazi i idemo ponovo isti program sledeći dan.

Satnica je u prosjeku takva sa eventualnim varijacijama na temu. Mama na raspolaganju ima otprilike 8  budnih sati da bude sa svojim djetetom, da se bavi obavezama (u koje spadaju i posjete prijateljima sa djecom jer su i one tempirane, ugurane i uplanjene da najmanje škode izvršavanju nekih neodložnih poslova), da provede vrijeme sa tatom, svojim nekadašnjim partnerom, da se možda posveti sebi i ako baš, baš ima sreće da se odmori. Vrijeme provedeno samo sa djetetom je jako kratko. Čisto radi eksperimenta  probajte same vidjeti koji je vaš prosjek  u toku radne sedmice. Ne računajte vrijeme hranjenja i kupanje.

Šta djeca kažu?

Istraživanja kažu da u cjelini odsustvo majke, odnosno oba roditelja, zbog posla ne škodi razvoju djeteta. A i ne treba nam baš neka pamet za ovakve rezultate.  Ovo ne važi ako majke odu na posao prije nego beba navrši godinu dana i potrebno je da dijete živi sa oba roditelja čija  radna sedmica ne prelazi ili se kreće oko 40 sati.

Šta mame kažu?

Mame su nervozne, umorne, frustrirane. Uglavnom osjećaju krivicu i nemoć. Po opet tamo nekim istraživanjima, potvrđeno je da mame žrtvuju vrijeme za sebe i vrijeme za spavanje kako bi uspjele izbalansirati obaveze i porodicu. Potvrdile mame. Gdje je mama? Nema je nigdje.

Kako stvari stoje u drugim zemljama?

Podaci iz razvijenih zemalja kažu ovako:

  • Irska – 2, 5 sata
  • Australija – 2 sata i 17 minuta
  • Velika Britanija – sat i 21 minut
  • Japan – 53 minuta
  • Sjeverna Koreja – 31 minut…mama provede sa svojim djetetom.

Ostatak ste vjerovatno sami pogledali na tabeli u članku. Interesantno je da čak i Švedska i Norveška ne odstupaju od, za Evropu, prosječnih sat i po. Ne znam kako vi ali meni se čini da je ovo malo jer se radi o prosjeku. Zamislite bilo kakvu vanrednu situaciju, kao što je npr. sad spremanje zimnice a pouzdano znam da još postoje mame koje to rade, ovo vrijeme drastično opada. Da bismo potvrdile sopstvenu ludost,  prosjek provedenog vremena sa djecom nije puno bolji kod nezaposlenih majki. One većinu svog vremena provedu posvećujući se brizi o domaćinstvu tako da je njihovo prolazno vrijeme samo za nijansu bolje nego kod zaposlenih mama.  Psiholozi kažu da se roditelji trebaju više fokusirati na kvalitet a ne kvantitet provedenog vremenog. Pitam ja njih šta postići za pola sata dnevno?

Kako je kod vas? Da li provodite dovoljno vremena sa vašim djetetom?

Činjenica je da se dan neće produžiti već će nam samo djeca odrasti, a mi poblentaviti još više…osim, osim ako ne reorganizujemo prioritete.

Uradimo to pametno i na vrijeme.

MILF ili MIRF

Mame, koliko brinete o svom izgledu? Ako zanemarimo vječno nezadovoljstvo kilogramima i urođenim nedostacima (najčešće vidiljivim samo nama), kako se organizujete oko pedikira, manikira, frizera i ostalih sistema podrške za ispunjen život jedne ženske persone 🙂

Do sad sam primetila dvije krajnosti koje bi mogle biti odgovor na ovo pitanje.

MILF ili yummy mummy – Google će vam bez zadrške reći kakve su to mame. Najčešće se radi o onim ženama koje okinu prekidač za tračanje čim ih vidimo. Sređene su do te mjere da ih je teško zamisliti isflekane i nenaspavane. Slika takve mame i bebe je potpuno nespojiva. Obično izazivaju ljubomoru kod žena i „pažnju“ kod muškaraca. Misterija je kako se te žene uspiju srediti i funkcionisati na tolikim štiklima i sa tolikim noktima. Nisu omiljene u ženskom društvu, ali često izazivaju domino efekat kod mama koje manje brinu o sebi – motivišu ih da poduzmu nešto po pitanju zanemarenog izgleda.

Propale mame, savršene domaćice ili mame koje izgledaju starije od svojih mama (MiRF) – ne trebate guglati da bi vam bilo jasno o čemu pričam. Sigurno ih često srećete. To su one mame koje rijetko ili nikako odlaze frizeru, kreću se u trenerkama, i glavna uzrečica im je „samo nek’ je moje dijete zdravo i zadovoljno“. Glavne teme kojih se ove mame dotiču su kuhinja i apoteka. Nakon što ih susretnete često vam ostanu dva upitnika iznad glave:“Šta li je njen muž vidio u njoj?“ i „Šta joj se desilo?“, eventualno možete dobiti napad prepisivanja rokovnika sa receptima.

Između ove dvije krajnosti, nalaze se prosječne mame koje odlazak na neko uljepšavanje ili brigu o sebi obavljaju kako-tako redovno, ne pretjerano i ponekad u društvu da bi oprale osjećaj krivice i podigle samopouzdanje. Slikovit prikaz ovakvih mama mi je dala jedna moja drugarica:

„Kad svi legnu, kad sve pospremim onda odem u kupatilo, sjednem na wc šolju i ćorim uz malo ogledalo da bar malo obrve počupam.“ Strašno zvuči taj prosjek ali kao što reče onaj psiholog iz “ „Žene na ivici nervnog sloma“ tako vam je prve tri godine…a poslije se naviknete. 🙂

Beba na dva točka

Ovaj članak sam htjela napisati prošle jeseni kad je gospodin Bebo imao čast da se prvi put vozi u prikolici za bicikl ali nisam. Sad kad sam nabavila sjedalicu za svoju bićikletu mislim da je stvarno red da prozborim koju riječ na račun ove divne kombinacije.

U zemljama poput Holandije, bicikl je prevozno sredstvo i način života. U toj zemlji vožnja bicikla sa bebom je stvar koja se podrazumijeva. Kako BICYCLE DUTCH piše na svom blogu čak i proizvođači sjedalica za bicikle predviđaju da se prednje sjedalice, tj.one koje se kače na guvernal, mogu koristiti za bebe uzrasta od 6 do 9 mjeseci, odnosno od perioda čim budu sposobne da sjede. Ako reagujete otvorenih usta, ništa čudno, nema to veze sa balkanskim mentalitetom jer kako piše u ovom članku i drugi ljudi tako reaguju. Bez obzira na stav drugih, Holanđani pedalaju bez obzira na vremenske uslove i to sa bebicama. Živi i zdravi.

PRIKOLICA

Period moje trudnoće je najduži period da nisam vozila bicikl. Kako sam bila privremeno „penzionisana“ onda sam se dala na proučavanje mogućnosti koje dvotočkaš i beba pružaju. Tako sam došla do poklona za babine – prikolice za bicikl (iskoristite šansu kad vas ljudi pitaju šta vam treba? 🙂 ).

Rekacije su bile od „super ali gdje ćete to voziti po Banjaluci?“ do „super, nećete valjda dijete voziti u njoj po Banjaluci?“. Mi smo samo rekli „super!“.

I vozili smo i vozimo se još uvijek.

PREDNOSTI i MANE: :
1.Prikolica je odlična stvar ako prije svega imate prostor za njeno čuvanje. Ako živite u stanu i nemate garažu, bez obzira na njeno jednostavno sklapanje, sumnjam da biste je često koristili.
2. Dobra stvar kod prikolice je njena nosivost. Ova koju mi imamo je marke BILTEMA i predviđena je za dvoje djece, nosivosti do 36kg. Šta ćete u njoj voziti dijete, stvari ili oboje je stvar izbora.
3. Kod prikolice je nezgodno što je ipak kabasta. Kad živite na „našem“ podneblju, biciklističke staze nisu to što bi trebale biti kao ni parkinzi za bicikle. Korištenje prikolice onda zahtjeva razmišljanje o ruti i mjestu za parkiranje. Ovo niti je plus niti minus, više je stvar volje.
4. Montiranje je još jedna stvar koja se odnosi na volju ali ima i praktičan dio. Obično zavisi od supruga, a ne mora, jeste da je lakše tako i zavisi od dužine osovine na zadnjem točku. Npr.kod mog bicikla je prekratka i nema prostora za montiranje prikolice tako da je za vuču opet zadužen suprug. Prije nego vam se brk skeptično nasmije i zapitate se pa što onda ja pišem o ovome a ne suprug, čitajte dalje.

SJEDALICA

Upravo zbog prednosti i mana koje sam opisala u vezi prikolice, odlučila sam stati u kraju ovom šikaniranju mene od strane prikolice i kupiti sjedalicu za bicikl.

Odlučila sam se za onu koja se montira na zadnji dio bicikla. Prednje sjedalicu nisam htjela iz nekoliko razloga:
– bilo bi mi teže upravljati biciklom, zaustavljanje i stajanje bi bilo prilično teško zbog održavanja ravnoteže;
– zbog ograničenja u masi jer su obično ograničene na nosivost do 13kg, a gospodin Bebo je taman tu negdje.

Izbor je dakle pao na Bobike sjedalicu. Našla sam je polovnu i uštedila hrpu para. Holandska je, nećete vjerovati.

Predviđena je za uzrast od 9 mjeseci do 6 godina. Gospodin Bebo se sa svojih 19 mjeseci savršeno uklopio. Od ovih nekoliko dana koliko ima da smo je kupili, svaki dan se vozimo. Ne idemo samo u joy ride već kao poluodrasle i poluozbiljne osobe, obavljamo i razne stvari po gradu. Bebino uživanje možete samo da zamislite, a moje je teško opisivo.

PREDNOSTI I MANE:

1. Zadnja sjedalica je po mom mišljenju dosta stabilnija i lakše je voziti bicikl dok je dijete iza.
2. Kada su vidjeli sjedalicu, neki prijatelji su pitali zašto sam uzela ovu sjedalicu jer mi je dijete iza leđa i ne vidim šta radi a on nema pregled kakav bi imao da sjedi naprijed. Po mom mišljenju ovo nije mana, jer je dijete privezano, čujem ga i nema mnogo prostora za manevrisanje da bi se povrijedilo. Bočno ogledalo je stvar koja bi dala ovo popraviti a i korisno je iz hrpe drugih razloga. Što se preglednosti tiče, već je veliki i sasvim lijepo „zvijera“ lijevo-desno dok se vozimo.
3. Praktičnija je od prikolice. Za brze akcije po gradu, obavljanje nekih stvari pa i iznenadna druženja (mi samo radimo ozbiljne stvari, druženja su rijetka), sjedalica je odlična stvar. Uvijek je namontirana a dijete se lako stavlja u nju.
4. Sa sjedalicom se lakše vozi po trotoaru bez maltretiranja pješaka.
5.Nedostatak bi bio manja nosivost stvari što se da malo popraviti korpom na guvernalu i bisagama. Bobike ima bisage predviđene za njihove sjedalice kao i hrpu drugih dodataka koji će vožnju učiniti sigurnijom i lakšom.
6. U slučaju dužeg parkiranja, npr.kod posla, sjedalica se vrlo lako može skinuti sa bicikla i unijeti na sigurnije mjesto.

Na kraju

Mnoge moje prijateljice kažu da je vožnja biciklom odlična ali da one nisu vozile godinama. Ništa vas ne sprečava da sad počnete!
Ipak je to „kao vožnja bicklom“, nikad se ne zaboravi. Svom djetetu ćete priuštiti odličnu zabavu a sebi dosta toga olakšati i možda koji mišić pritegnuti.
Za šta god se odlučili, molim vas samo da obratite pažnju na signalizaciju na biciklu. Bili sigurni u sebe ili ne, ne zaboravite svjetla, mačije oči, reflektujuće naljepnice. Vidljivost bicikliste je mnogo manja nego mi na biciklu mislili.
I ako vam se slučajno omaknu opravdanja poput „to košta“, odradite računicu – gorivo, parkiranja, vrijeme koje potrošite i kalorije koje ne potrošite, vidjećete da je bicikl u prednosti.

Još 5 stvari koje treba imati na umu prije ljetovanja sa bebom

Nakon ljetovanja i kao dopuna prethodnom članku pomenuću još 5 stvari koje nije loše znati prije ljetovanja sa bebom. Pa kaže ovako:

1. U slučaju da sumnjate, pretpostavljate, konstruišete i podozrivo gledate na vođenje trećeg lica sposobnog i voljnog na čuvanje djeteta, odmah prestanite sa tim i platite tom svecu da ljetuje sa vama. Vaša mama, njegova mama, bilo čija mama (a da to niste vi), bilo ko ko je pri čistoj svijesti i nepomućene pameti izjavio da je voljan upustiti se u tu avanturu je odlična osoba da svima odmor učini odmorom…osim sebi, vjerovatno ali, čujte…sam pao-sam se ubio.

2. Vjerovatno ste na mnogim drugim roditeljskim i medicinskim stranicama čitali šta sve čini „malu ljetnu apoteku“ jedne mame na ljetovanju, a znate to i bez njih. Vezano za to ne zaboravite zdravstveno osiguranje i bebinu zdravstvenu knjižicu. Za svaki slučaj,nek’ vam se nađe pri ruci. Zdravstveno osiguranje ćete dobiti tako što ćete od pedijatra vašeg djeteta uzeti formular i onda ga odnijeti u Fond zdravstvenog osiguranja. Tamo će vas pitati u kojoj zemlji ćete boraviti i u kojem periodu, a potom će vam izdati papir koji će vašoj bebi omogućiti zdravstvenu zaštitu kao da ste u svojoj državi. Ovo ljudi u svijetu, i onoj tamo Evropi, vjerovatno podrazumijevaju ali koliko čujem kod nas se to često zaboravi. Mi smo ona zemlja gdje bebe imaju privremene matične brojeve, znate.

3. Ponesite hrpu odjeće za bebu i vrlo malo za sebe. Koliko god vam bilo primamljivo kombinovati krpice za sebe imajući na umu onaj odmor od nekad, p.b. (prije bebe), suzdržite se. Odjeću nećete iskoristiti a beba sigurno hoće. Imaćete više prostora u koferu, a i nećete morati perkati bebine stvari. Šta će vam to na odmoru 🙂

4. Ponesite toplu odjeću za bebu. Iako idete na ljetovanje, par dukseva, jaknica i duge nogavice mogu zatrebati. Iz ličnog iskustva 27 stepeni na moru plus vjetar i koji oblak djeluju mnogo hladnije nego se čine na prvi pogled.

5. Ne zatrpavajte se igračkama. Kamenčići, pijesak i eventulano koja kontica su svi rekviziti potrebni za vrhunsku zabavu čedovišta na plaži. Šta biste se zatrpali igračkama kad je vaše čedovište dovoljno maštovito da odlično iskoristi sve što mu dođe pod ruku?

Imajte na umu da pridržavanje ovih pravila može rezultirati i kojim kilogramom viška. Nemojte kasnije reći da vam nisam rekla 🙂