Kako sam preživjela pravi bebin pad

Za one koje ne znaju, već sam pisala o tome Kako sam preživjela prvi bebin pad.

U poređenju sa prvim preživljavanjem ovo je baš bilo pravo preživljanje…naravno, samo iz mog ugla. Dijete palo, plakalo i smirilo se. Ja? Ja se smirujem još uvijek. Muž? Negdje kao i ja.

Kako to obično biva, pad se desio na glupom mjestu (kauču) i kad smo se najmanje nadali (nikad ne dobijemo to pismeno upozorenje).

Povreda izgleda otprilike ovako: jedinica nabijena u desni, zarotirana naprijed i dobrano pomjerena ka gore. Više od pola zuba je nabijeno nazad u desni. Dvojka blago pomjerena. Puno krvi i ne toliko plača.

Nakon samog pada ja sam upotrebila svoju razrađenu taktiku – ščepavanje djeteta, nosanje, plakanje i hodanje gore-dole. Sasvim logično. To će mu najviše pomoći.

Hvala bogu na tatama!

Tata je prvo pogledao u udareno mjesto, pa donio peškir, uzeo zdravstvenu knjižicu i rekao „Ajmo!“. Ja sam i dalje primjenjivala svoju metodu uz malu modifikaciju, manje plakanja i više usmjerenog kretanja. Obukla sam dijete koje se već smirilo i odmah smo otišli u Hitnu. Tamo smo brzo zbrinuti i doktorica koja nas je pregledela nam je rekla da bez RTG snimka ne može ništa reći i da moramo čekati jutro. S obzirom da nije izgledala pretjerano zabrinuto i da se radi o mliječnim zubima, bili smo MALO smireniji, samo malo.

Nemojte misliti da je naš strah bio glasan. Ne. Dobro, možda moj… malo…i to samo na početku. Naša briga i strah se najviše ogledala u pogledu onog drugog, to je bilo mjerilo. Sreća pa je doktorica imala razumjevanja pa nam je detaljno i smireno objasnila rizike i mogućnosti koje imamo, pa smo koliko toliko mirniji otišli kući. Ovakva doktorica je bila velika sreća.

Kad smo stigli kući, dijete je opet bilo veći nindža od nas. On je tražio svoj raspored – flašicu i spavanje. Tek kad je zaspao dali smo se na ponovno proživljavanje situacije, pokušaj gledanja filma, surfanje i na kraju, recept koji najbolje radi – mišljenje drugih mama.

Noć je bila neprospavana jer sam pazila da se ne povrijedi a jutro smo proveli na pregledu kod stomatologa, uspjeli smo naraviti i RTG snimak i sve u svemu može se reći da je za sad sve u redu. Savjet je da za sad čekamo i da je dobro jer nema unutrašnjeg loma. Ukupna šteta – jedan mliječni zub.

Eto, drage moje mame, možda nisu uvijek korisni i možda su daleko od prinčeva i često u našim očima bliži njihovom prevozu ali  ovakve situacije su ono što se računa. Da. Hvala bogu na tatama.

p.s. Mogla sam uslikati povredu ali nešto mi se nije dalo. Zamislite sami ili ukucajte u google -u „dental intrusion“ pa će vam biti jasnije o čemu se radi.

p.p.s I što kažu u „Autosperskom vodiču kroz Galaksiju“ – Ne paniči i ne zaboravi peškir.

index

Advertisements

Zašto je bicikl mamin najbolji prijatelj?

Bicikl je najbolji prijatelj svake mame, a bogami i tate. Znam da ima i tata koji čitaju ovaj blog pa neka znaju da se sve napisano i na njih odnosi   iako ih nema u naslovu članka.

Mame i tate, stvari u vezi bicikla ovako stoje:

  • vožnja bicikla je fizička aktivnost i to besplatna ovo i nije neko otkriće. Znate to i sami ali zar većina mama ne zapomaže za starim, curskim tijelom koje bi vratile samo da imaju vremena da se posvete aerobiku, pilatesu isl? Taje nakon što dobiju djecu lagano krenu ulaziti u drugo stanje i počinju da trljaju svoje stomačiće koji vrlo lako dođu forme „sedmi mjesec“ i onda su krivi stresovi na poslu, manjak vremena, djeca i naravno, žena. Pa, evo, vožnja bicikla će lagano da radi u vašu korist. Jedino gorivo koje vam treba su vaši mišići a sigurno imate i neke rezerve koje će nakon svakodnevnih vožnji početi da se tope 🙂

  • vožnja bicikla će vas učiniti sretnim – nije u pitanju nikakvo čudo civilizacije niti instant psihologija za ponijeti već jednostavno tako. Nauka je lijepo dokazala da se od fizičke aktivnosti osjećamo bolje. Kretanje nam pokreće hormone zadužene za osjećaj sreće i zadovoljstva pa zašto ih ne bismo namjerno podstakli?

 

  • vožnja bicikla vas oslobođa stresa i čini vas zdravijim – opet nauka. Ništa mistično. Ako vam treba konkretan primjer, prisjetite se  susreta sa poznanicima koji džogiraju ili voze bicikl – kao da su na nekim lakim drogama, je l’ da? Kiša pada, a oni sretni. Kriza u svijetu, a njima ne smeta. Probajte.

  • biciklom stvari rješavate brže, lakše i ljepše – trebate trknuti do grada. Po navici uzimate auto, pa vas iznervira spor saobraćaj, pa prepun parking, pa nakrivo parkirano auto pored vašeg…spisak je dugačak. Zar nije lakše sjesti na bicikl i uljepšati sebi dan?

 

  • bicikl ne traži puno ulaganja u slučaju da vas ovaj tekst podstakne na razmišljanje a da vas vaša finansijska situacija obeshrabri, izračunajte koliko sedmično dajete za gorivo. Ili koliko ste puta uplatili članarinu u teretani a otišli tri puta? Ili koliko ste platiti one cipele koje vas žuljaju i jednom ste ih obuli a vratili si kući bosi? Na kraju, zašto biste morali voziti nov bicikl? Znate da li su stari bicikl ponovo u modi i da vam ne bi trebalo mnogo truda da izgledate ovako?

Sretni roditelji odgajaju sretnu djecu. Opet nauka 🙂

I na kraju, evo još jednog undercover razloga jer je ovo ozbiljan blog za roditelje, a ne za tamo neke neozbiljne ljude – vožnja biciklom budi dijete u vama.

 

Sretni roditelji

Svaki dan sa svojim djetetom treba da budete nasmijani, da postavite granice baš tamo gdje treba i to odlučnim ali nježnim tonom, da mu pjevate, da se igrate sa njim

Da, ako tablete za smirenje zalijevate nekim energetskim pićem. Ovakav hod po žici ne možete održati i da imate svu moguću pomoć u kući, da ne radite i da imate blag temperament i urođenu mudrost. Roditelji znaju biti nervozni, a nervoza je normalna ako se pojavi s vremena na vrijeme. Raspon emocija (novopečenih i staropečenih) roditelja je prilično širok i brzo se smjenjuje kad dođe novi član u porodicu. To ne znači da će vam trebati par dana da se naviknete i reorganizujete uz pjesmu i smijeh. Trebaće vam puno više i to uz osjećaj bespomoćnosti, gubitka kontrole, možda i bijesa. Pa šta. To je ljudski. Dok god nisu preovlađujuća i dok ne počnu uticati na zdravlje vaše porodice, takva raspoloženja su prirodna. Naročito kod hormonski neuravnoteženih mama. Da bi stvar bila komplikovanija i tata je u istim…istoj peleni 🙂 Ni njemu nije lako ali to može pokazivati na drugi način. I vjerovatno će vam se počesto preklapati „nije nam lako“ periodi koji će se manifestovati kroz potpuno drugačije riječi i  tonalitet. I tu onda dolazi do još jednog konstrukta moderne parapsihologije (to je ona iz časopisa) – ne treba se svađati pred djecom.
Istraživanja kažu da to nije toliko loše pod uslovom da vas djeca vide kako se pomirite.  Djeca vas trebaju vidjeti kako se nakon prepirke i ljubite, kažu neki psiholozi. Vi sad napravite ravnotežu, a ja ću vam samo prenijeti da nervozu i stres umanjuje nekoliko stvari kao što su:

  • ugađanje i briga o sebi (ovim temama se bavila u člancima Žena-gospođa i Žena-gospođa*)
  • očekujte, što Ameri kažu, roller-coster emocija (ako plačete češće nego p.b. ne znači odmah da ste u depresiji)
  • budite spontani (ne volim ovaj izraz jer je paradoksalan ali nemam drugog za sad)
  • spustite standarde (što se tiče kuće, ručka, napredovanja u karijeri bar u vrijeme zahtjevnog perioda kad je beba skroz mala , ako baš ne možete drugačije)
  • izađite iz kuće! (ne budite lijeni, spakujte žgepče i džada u šetnju)
  • prihvatite pomoć ako vam se nudi ili je  tražite ako vam se ne nudi (mada sumnjam 🙂 )
  • njegujte druge odnose osim roditeljskog (prijateljstva, rodbinske veze, odnos prema hobiju)
  • ne zaboravite pravi ugao gledanja – naporni dani neće trajati do vijeka, proći će brzo i vjerovatno ćete ih se sa sjetom sjećati.

…a ako ništa ne pali, onda se malo posvađajte sa mužem, čisto da ostanete u kondiciji 😀

NAPOMENA:
Pošto je danas sve otišlo u krajnosti, pa smo došli i do tog da na fenu piše da se ne treba koristiti dok stojite u kadi sa vodom, tako vam i ja skrećem pažnju da ne mislim da   se treba redovno slati u majčinu pred djecom i dernjati za svaku sitnicu (ne znam koje metode u komunikaciji koristite, ali znam da su ove prilično česte). Dakle, govorim o povremenim svađama i prepirkama bez nasilja, koje ne traju dugo i na kraju završe pomirenjem. Govorim o normalnoj porodici (Bože, ako takva postoji!).

Bjekstvo ka slobodi

Pod uslovom da ste dijete dobili iz ljubavi i da spadate u prosječnu, kad moram i to reći, emocionalno zrelu osobu ovo je tekst za vas. Još ako vam s vremena na vrijeme riječ „razvod“ i „sloboda“  proleti kroz glavu, ovo je takođe tekst za vas.

Ako vam se  desilo da pomislite da vas partner ili partnerka više ne voli (možda čak i mrzi), ništa ne brinite, ne mrzi vas, mrzi čitav svijet.

Ako mislite da pokušava da sebi skine neke obaveze sa vrata  – sigurno pokušava.

Možda vam se u zadnje vrijeme učinilo da bi radije bio ili bila negjde drugdje – 100% bi.

Sigurno ste stekli osjećaj da vaš partner nije kao nekad. Normalno da nije, ima trajnu promjenu ličnosti:

– ne spava redovno (isto kao i vi),

– jede isprekidano i to kad stigne, često ono što ostane iza malog čudovišta (isto kao i vi)

– nema vremena ili ga ima znatno manje za aktivnosti koje je nekad volio ili voljela ( isto kao i vi)

– umorna ili umoran je kao pas od nosanja tazmanijskog đavola, trčanja za njim, presvlačenja, kupanja, ribanja, sklanjanja, peglanja, nabavljanja za njega (skoro isto kao i vi)

– sluša i gleda nervoznog partnera/partnerku (aposlutno isto kao i vi).

Sad vi meni iskreno recite zar ne biste i vi nekad bili negdje drugdje potpuno sami u miru i tišini? A?

Žene na ivici nervnog sloma

Pitaju me mame  hoće li one biti u sledećem članku. Izgleda da ne znaju  da su one u svakom članku 🙂 Neke će se možda pronaći u samom naslovu ali  uprkos obećavajućem napisu ovaj članak je  posvećen tatama.

Tatin dan

Od 8 do 4 na poslu (ako ima sreće).

Od 4 do pola 6 dolazi kući i ruča. (na putu do kuće razmišlja kako je gladan i kako mu se spava)

Od pola 6 pa do spavanja se bori za svojih pola sata sna raznim diverzijama:

– mazi bebu pokušavajući je uspavati iako se njoj igra,

– kaže da će oprati suđe kad odmori,

– presvlači se na brzinu bacajući odjeću pored korpe za veš jer hoće što prije da legne,

– gleda u jednu tačku nadajući se da će postati nevidljiv ako se dovoljno skoncetriše i da će onda napokon moći odspavati na miru,

– bude u wc-u pola sata, računajući da  ga tu niko neće ometati,

– pravi se da ne osjeti da se beba ukakila ili samo kaže „ukakila se“ očekujući neku akciju od nas kako bi on sklopio oči bar na minut,

– podržava naš socijalni život sa drugim mama jer tad sigurno izlazimo sa bebom,

– hvali naše sposobnosti u mijenjaju pelena i igranju sa bebom, istovremeno pojačavajući svoju nesposobnost za isto da ne bi morao ništa da poduzima,

-na kraju, spava (više od pola sata).

https://i2.wp.com/www.cartoonstock.com/newscartoons/cartoonists/smt/lowres/smtn41l.jpg

Tatino veče

Nakon teškog radnog dana, brige o djetetu i interesovanju za suprugin dan, budi se i sjeda za računar ili ispred tv-a. U to se pojavljuje neka žena, koja liči na onu u koju je bio zaljubljen  i koja ga iz nekog razloga šalje tamo odakle je došao prije par desetina godina. Ta žena spominje i riječi poput odgovornost, sebičnost, kuća, dijete, ja, pita, kako, pelena, čarape, suđe, frizura, vrijeme, mjesec, umor i bog zna kakve još stvari. Tata samo zbunjeno gleda čekajući da prođe. Ta žena iznervirana njegovom hladnokrvnošću napada tamo gdje je najtanji dok ne izazove bar neku reakciju. Tada se i tati budi ponos i izgovara ono što ni u najluđem snu ne bi smio da kaže: „Pa ja sam radio danas. Umoran sam. Šta hoćeš od mene?“ Na to ta žena totalno poludi i pošto je kao većina sapatnica  sklona autoagresiji, briza u plač, govori još glasnije, proklinje dan kad ga je srela, prijeti odlaskom iz kuće i na kraju lupa vratima i tugu utapa u jastuku. Tata ostaje ljut i povrijeđen ne shvatajući šta je loše uradio kad je ona njega napala. Pošto je ipak shvatio da je to bila njegova žena koja se pojavila u čudnom agregetnom stanju, odlazi za njom u sobu da izgladi stvar. Tamo zatiče svoju rasplinutu suprugu, koja rida i govori mu da izađe. On je ne sluša već radi pravi mušku stvar, tepa joj, nasmijava je i povlađuje. Kroz sline i suze je razabrao da toj njegovoj ženi nedostaje vremena za sebe i da je umorna. Dogovaraju mamin slobodan dan.

https://mamadara.files.wordpress.com/2012/11/duracell2.jpg

Tata kao mama

Mama je uzela slobodan dan. Tata pazi bebu. Mama je pripremila šta će beba doručkovati, užinati i ručati. Ostavlja tati precizne upute oko spavanja i hranjenja. Pripremila je i odjeću koju će beba obući. I tati je ostavila ručak.

Tata je nahranio bebu pa su onda gledali tv. Beba je potom htjela da puže pa je tata ogradio prostor jastucima kako bi beba puzala samo u sigurnom području i nastavio da gleda tv. Beba se umorila i zaspala. Tata je sjeo za računar. Onda se beba probudila pa je tata opet nahranio. Igrali su se dok je beba jela. Tati je bilo baš ljepo. I beba je uživala. Onda se beba ukakila. Tata ju je brisao maramicom jer nije baš ljubitelj pranja guze. Beba se smijala i bila sretna. Tata je isto bio sretan jer se tako dobro brine o bebi. Onda se beba još igrala i zaspala. Tata je gledao tv.

Mama je zvala da pita šta radi beba. I mama je zvučala sretno. Rekla je da neće dugo i da se poželjela bebe. Tata je bio zbunjen ali zadovoljan. Nije mu bilo jasno kako je juče rekla da joj dosta svega a sad se poželjela bebe nakon 3 sata.

Zbunjeni tata

Mama je došla kući i zatekla opuštenog tatu dok je  beba spavala. Otišla je u kuhinju da popije vode. Tamo je zatekla hrpu suđa i izvrnute dvije ladice, umazanu hranilicu i tragove kašice po podu. Tata je sav ponosan išao za mamom i hvaleći se kako se super snašao, kako  je beba bila dobra i kako uopšte nije bilo naporno. Mama je posmatrala haos oko sebe i odlučila da sebi da oduška još jednom histerijom.

https://i2.wp.com/images.clipartof.com/small/1046836-Cartoon-Black-And-White-Outline-Design-Of-A-Caveman-Dad-Mom-And-Son.jpg

Budućnost

Mama je išla na sistematski pregled. Odlučila je da sve ispriča psihologu kad je već besplatno očekujući stručno mišljenje. Sve mu je rekla. I da je umorna, i da vodi računa o većini stvari, da joj je muž dobar ali da je nikako ne razumije. Sve.

Psiholog je rekao: „Ništa ne brinite. Tako će biti još 3 godine i onda će beba odskočiti i biće mnogo lakše.“

„Ali, ali, mi planiramo i drugu bebu.“, reče mama u nevjerici.

Psiholog je samo slegnuo ramenima.

Mama je odlučila da  promjeni boju kose.

Besposlene matere

Koliko puta ste čekale muža sa ručkom i osmjehom kad dolazi s posla računajući da će on kad jede jedva dočekati da se dočepa svog djeteta i dozvoliti vama da se odmorite…mislim, retoričko pitanje. Ni upitnik ne treba. Često se dešava sledeće:

on dolazi s posla, pomazi dijete na brzaka i sjeda za serviran sto dok se vi borite  sa djetetom dok pater familias jede a onda??? Onda on kaže da ide da odmori pošto je radio i upravo došao sa posla.

Ma nemoj! A ja sam na godišnjem!

Koliko vas misli da ne radi ništa dok ste na porodiljskom? Ako ne mislite vi, pola vašeg okruženja misli i ne daj Bože ako ste mekana srca, eto i vašeg novog uvjerenja.

E, pa, drage moje, da, ne radimo ništa osim: ustajanja u cik zore kad se i dijete probudi, presvlačenja, hranjenja, sklanjanja, zabavljanja, pranja veša (da, mašina to radi, a ostalo moramo mi.), peglanja veša, slaganja veša, pranja veša, igranja sa djetetom, kupovine poklona za rođendane, organizovanja rođendana, sklanjanja, čišećenja, hranjenja, presvlačenja, bivanja ljubaznom kad nam i nije do toga jer beba znači sreću i samo sreću koja se mora ogledati 24h dnevno, organizovanja i primanja posjeta, pamćenja svega i svačega jer smo mi kod kuće a on poslu…i tako.

Ne radimo ništa već samo zanovijetamo i brojimo. Kako su nekad žene odgajale djecu bez svih ovih pogodnosti koje mi danas imamo (kao da ih treba oduzeti da bi se račnalo da nešto radimo).  Ne znam kako i divim im se. Znam da je to bilo drugo vrijeme i ta priče bi držala vodu samo kad bi naše delije išle sa konjima i sjekirom u šumu po drva.

Ja se samo pitam  ko će sve ovo „ništa“ da radi kad porodiljsko završi? Beba sama, garant.

Otac-kolač

Naslovu nisam mogla da odolim zbog prijašnjeg naziva  teksta „Otac-kolac“ …a i tema ovog teksta mi je slatka pa neka bude i kolač u naslovu. U tom, prethodnom, tekstu sam pominjala koliko znači očeva potpora pri dolasku malog čovjeka u kuću pod uslovom da mu majka da prostora da tu pu podršku pruži. Nećete vjerovati (znam da hoćete ali da malo dam na dramatičnosti) postoje očevi koji se kao roditelji osjećaju na svom terenu.

Naletih na interesantan sajt http://dnevnikjednogtate.bloger.hr/ koji to dodatno potvrđuje.  Dakle, drage moje matere i buduće matereške, postojanje očeva-kolača je moguće. Neki se lako umjese, neki malo teže, pa šta? Kao da smo mi tako jednostavne.