Selidba

Malo kasnim sa objavom ovog posta, ali evo, neka se nađe.

Objedinila sam oba svoja bloga na jednoj stranici. Sada sve postove, a i neke nove, sa Mama Dare možete naći u istoimenoj kategoriji. Vidimo se na novom mjestu 🙂

10 stvari koje osobe bez djece ne razumiju

Da li vam se dešava da dobijate savjete o organizaciji sopstvenog vremena? Da vam prijatelji govore da malo ostavite dijete kod babe i dede (kao da ne znate da to možete uraditi)? Da vam kažu da izgledate umorno, isprano i da niste više kao nekad?

E, pa kad vam tako nešto kažu, sjetite se da ljudi koji nemaju djecu jednostavno ne razumiju neke stvari.

Evo nekoliko najočiglednijih stvari koje oni ne mogu pojmiti:

1. Da vam sopstveno dijete nedostaje – u tekstu Koliko vremena zaposlene mame provode sa svojom djecom? se jasno vidi da fizički nije moguće posvetiti se djetetu osim ako nemate kućnu pomoćnicu i ličnog asistenta. Sat-dva i to je to. Nakon 8 i više sati stresa kako čovjek da se ne zaželi bića koje jedva čeka da vas zagrli i da vam se nasmije? (Čupanje i bacanje stvari brzo izbriše ovu sliku, ali svejedno.).

2. Da vaših sat vremena nije isto kao sat vremena osobe bez djeteta roditelji imaju poseban vremensko-prostoroni kontinuum. Sat vremena jednog roditelja je kao 15 minuta običnog čovjeka. Da bi roditelj odsustvovao iz kuće na sat vremena, a naročito mama, nije dovoljno da samo izađe iz kuće. Mora vidjeti kome će ostaviti dijete ako tata još radi, šta će to dijete jesti, u kojoj je fazi (spavanje, hranjenje…) i  to sve ako ima idealne uslove, da ode iz kuće bez plača. Bilo kakvo odsustvo od kuće zahtjeva planiranje ako hoćete da na miru provedete to vrijeme.

3. Da rečenica „imamo hrpu obaveza“ nije fraza – jer ih jednostavno imate. Ako radite, znate da vam je dan ispunjen i da vam je 24 sata malo. Lijepo piše u okačenom tekstu pod rednim brojem 1.

4. Da rijetko kad spavate cijelu noć-super što vas prijatelji zovu da izađete i što poslije toga misle da ste smor i da ste ostarili od kad imate porodicu. Ko ne vjeruje neka sebi namjesti budilnik sat vremena nakon što je stigao kući iz grada, da ga probudi kad mu je najslađe i to ako je moguće melodijom poput ove

5. Da ste umorni (i to znate) i da vam potvrda umora treba kao i informacija da ste se udebljali.

6. Da zbog prethodnih pet stavki ne možete biti na vrhuncu raspoloženja poput vaših prijatelja i prijateljica bez djece

7. Da sada imate potpuno drugačije prioritete i da ste Maslovljevu piramidu vjerovatno okrenuli naopačke pa vam je dno sada na vrhu.

8. Da vam je vaše dijete omiljena tema jer u njega najviše energije ulažete. Koliko god bili svjesni toga i pokušavali poštedjeti druge ljude smaranja sopstvenim djetetom, svaki roditelj se ozari kad na red dođe priča o djeci.

9. Da ste (uglavnom) svjesni svega naprijed pobrojanog ali da je to teško ili nemoguće promjeniti dok vam dijete malo ne odraste.

10. Da ćete se slatko smijati kad uskoro ili kad god ti vaši prijatelji dobiju sopstvenu djecu i počnu prolaziti kroz iste ove stvari 🙂 sa kojima ste vi završili.

Dara’s log stardate 14072013

Odlomak iz mog biciklističkog dnevnika. Možda će motivisati druge mame da istraju u svojim hobijima 🙂

CaraDara

 DO BABE BICIKLOM

Ako ste roditelj, a naročito roditeljka, jednostavne stvari u kojima ste uživali odjednom postaju jako složene. Ako ste neko ko nije spreman uložiti malo veći trud u organizaciju dana, ode mast u propast. Odjednom se bavljenje hobijem smanji na nekoliko sati mjesečno i potpuno izgubi. Slično se dešava i sa drugim stvarima koje su vas usrećivale p.b. (prije bebe). Postanete aparat za obaveze. Da bih izbjegla aparatizaciju, odlučila sam da plovim sopstvenim svemirom. Evo šta  se dešava dalje na Voyageru:

S obzirom da je 7. dan u nedelji, odlučili smo ići u prapostojbinu. Borg, Broj Jedan i ja. Dogovor je sledeći: ja ću ići Bianchi-jem (space shuttle) a Borg i Br. Jedan, primitivnim vozilom. Iz tog razloga, krenula sam ranije dobropoznatim i na prvi pogled, sjetite se samo prethodnog log-a, odličnim biciklističkim stazama…Picture 001

…koje kao što sam navikla u civilizaciji Bendžolajaca ubrzo prerastu u nešto drugo ili…

View original post 197 more words

Bebe u kancelariji

Znam da volite moje priče o vrtićima ali ovo je nešto sasvim novo (za nas) i vjerovatno sasvim nemoguće (isto za nas).

Radi se o revolucionarnoj ideji čuvanja djece zaposlenih roditelja ni manje ni više već na poslu! Da. Projekat koji je pokrenula jedna firma iz Velike Britanije od par stotina zaposlenih čiji je testni period ostao zabilježen u vidu dokumentarca. U Velikoj Britaniji  ( kao i drugdje) roditelji su razapeti između želje da provode više vremena sa svojom djecom i zarađivanja novca jer su troškovi odgajanja djece basnoslovni bez obzira na njihov standard. S obzirom na takvu situaciju, jedna od najvećih taksi firmi u Velikoj Britaniji je odlučila da omogući svojim radnicima da postanu produktivniji u svakom smislu – i kao roditelji i kao radnici. Pametni kakvi jesu, prvo su roditeljima, djeci i ostalim radnicima koji nemaju svoju djecu ali su ipak dio te firme, dali probni period od mjesec dana.

Djeca su bila starosti od nekoliko mjeseci do dvije godine i provodila su vrijeme sa roditeljima na poslu. Dakle, roditelji su ih čuvali i radili.

Npr. jedna od zaposlenica, Shellon, se vratila na posao na 3 dana  sedmično sa bebom starom 5 mjeseci. Kako sama kaže, mnogi su bili skeptični po ovom pitanju ali su prednosti ovakvog modela čuvanja djeteta bile višestruke. Shellon je svoje iskustvo  podjelila na  blogu. 

Bebe su bile na sastancima ne samo sa mamama, već i tatama, puzale su oko njihovih nogu ispod radnog stola, na snimku razgovora jedne od zaposlenica sa klijentom, čula se dernjava njene kćerke…i tako. Bilo je i kolega koji ne podnose toliku buku i haos  ALI nakon probnog perioda, radnici su odlučili da žele takvu organizaciju i da žele bebe u kanceleriji!  Odlučeno je da bebe do godinu dana borave uz majke, a starija djeca da borave u besplatnom vrtiću koji će biti u krugu firme. Treba li nabrajati prednosti? Evo samo nekoliko:

– djeca su sretna jer su uz roditelje (mada je ovo najmanje bitno u kapitalističkom svijetu)

– roditelji su sretni jer su njihova djeca sretna ( ovo je recimo bitno jer će onda biti produktivniji na poslu)

– radnici će biti lojalni firmi koja visoko vrednuje njihov porodični život (a da to nije prisilni team building)

– radnici  će poštovati svoj menadžment koji im pazi djecu ( a ne šalje poruku s visoka  „Ja ti hranim porodicu, pazi kako se ponašaš.“)… da već ne idemo u detalje.

I što bi mi, pametnjakovići sa Balkana rekli, mirna Bosna!

p.s. S obzirom na podsticaje naših država (oni koji razumiju ovo što pišem znaju i koje su to države) i načinima borbe za bijelu kugu kao što su smanjenje porodiljskog odsustva na 6 mjeseci, otpuštanje trudnica, ucjenjivačko potpisivanje internih ugovora koji obavezuju ženu da ne rađa prvih nekoliko godina nakon zaposlenja i slične metode, ovakve ideje nisu dobrodošle i  sigurno bi bile predmet sprdnje.   Nadam se da griješim.

Tata kupi mi auto, bicikl i mobil(ni)

U Rješenju za probleme sam pisala kako da se lakše izborite sa osjećajem nezadovoljstva zbog nedostatka para. Možda je kod nekog upalilo, možda nije. Sad vam predlažem nešto drugo a vi možete sa tim da činite šta hoćete, vaša stvar. „Poljubite i ostavite“ i dobro.

Ovo predlažem samo zbog roditelja koji su u fazi air max patika, ultragigamega računara i mobilnih „kao kod svih u razredu“ i neopisivog truda da im djeca ne budu „jedina koja to nemaju“. Taj trud je uglavnom kreditni i na rate. Predlažem vam da malo izađete iz tog „demokratskog ja-sam-prijatelj-sa-svojim-djetetom“ svijeta i malo stvari u tom svijetu presložite.

Sjetite se i sami da ste najbolje životne lekcije naučili iz zabrana. Sjetite se koliko ste nekad voljeli stare stvari koje su sa vama prošle toliko toga (Koliko djece se danas  može pohvaliti da ima staru stvar?). Sjetite se da su djeca koja su imala sve uglavnom bila toliko razmažena da se niste ni htjeli družiti sa njima.

I na kraju kad budete besciljno surfali umjesto da djetetu objasnite neke stvari, svratite i na ovakva mjesta. Molim lijepo.

Kako je samohrana majka sa dvoje maloljetne djece ostala na poslu. Zahvaljujući drugoj ženi!

CaraDara

Nedavno sam rekla da više neću da trošim vrijeme na loše vijesti jer je smak svijeta stigao. Drago mi je što sam pogriješila. Izgleda da taj smak kruži oko nas kao kiša oko Kragujevca  i da smo izgleda žilava roba. Biće da ima nade za ljudsku rasu.

Primjer koji to pokazuje više nego jasno zaslužuje da se prenosi od usta do usta, od monitora do monitora. Kapa dole za hrabru i solidarnu ženu!

Opaska:zašto poslodavac sam nije uzeo u obzir životnu situaciju svoje radnice , te zašto se po medijima vrlo lako nađe ime tog direktora a ne „jedne vinkovačke radnice“ govori o nama samima. Odgovornost je najbolja kad je tuđa.

View original post