Kako sam preživjela pravi bebin pad

Za one koje ne znaju, već sam pisala o tome Kako sam preživjela prvi bebin pad.

U poređenju sa prvim preživljavanjem ovo je baš bilo pravo preživljanje…naravno, samo iz mog ugla. Dijete palo, plakalo i smirilo se. Ja? Ja se smirujem još uvijek. Muž? Negdje kao i ja.

Kako to obično biva, pad se desio na glupom mjestu (kauču) i kad smo se najmanje nadali (nikad ne dobijemo to pismeno upozorenje).

Povreda izgleda otprilike ovako: jedinica nabijena u desni, zarotirana naprijed i dobrano pomjerena ka gore. Više od pola zuba je nabijeno nazad u desni. Dvojka blago pomjerena. Puno krvi i ne toliko plača.

Nakon samog pada ja sam upotrebila svoju razrađenu taktiku – ščepavanje djeteta, nosanje, plakanje i hodanje gore-dole. Sasvim logično. To će mu najviše pomoći.

Hvala bogu na tatama!

Tata je prvo pogledao u udareno mjesto, pa donio peškir, uzeo zdravstvenu knjižicu i rekao „Ajmo!“. Ja sam i dalje primjenjivala svoju metodu uz malu modifikaciju, manje plakanja i više usmjerenog kretanja. Obukla sam dijete koje se već smirilo i odmah smo otišli u Hitnu. Tamo smo brzo zbrinuti i doktorica koja nas je pregledela nam je rekla da bez RTG snimka ne može ništa reći i da moramo čekati jutro. S obzirom da nije izgledala pretjerano zabrinuto i da se radi o mliječnim zubima, bili smo MALO smireniji, samo malo.

Nemojte misliti da je naš strah bio glasan. Ne. Dobro, možda moj… malo…i to samo na početku. Naša briga i strah se najviše ogledala u pogledu onog drugog, to je bilo mjerilo. Sreća pa je doktorica imala razumjevanja pa nam je detaljno i smireno objasnila rizike i mogućnosti koje imamo, pa smo koliko toliko mirniji otišli kući. Ovakva doktorica je bila velika sreća.

Kad smo stigli kući, dijete je opet bilo veći nindža od nas. On je tražio svoj raspored – flašicu i spavanje. Tek kad je zaspao dali smo se na ponovno proživljavanje situacije, pokušaj gledanja filma, surfanje i na kraju, recept koji najbolje radi – mišljenje drugih mama.

Noć je bila neprospavana jer sam pazila da se ne povrijedi a jutro smo proveli na pregledu kod stomatologa, uspjeli smo naraviti i RTG snimak i sve u svemu može se reći da je za sad sve u redu. Savjet je da za sad čekamo i da je dobro jer nema unutrašnjeg loma. Ukupna šteta – jedan mliječni zub.

Eto, drage moje mame, možda nisu uvijek korisni i možda su daleko od prinčeva i često u našim očima bliži njihovom prevozu ali  ovakve situacije su ono što se računa. Da. Hvala bogu na tatama.

p.s. Mogla sam uslikati povredu ali nešto mi se nije dalo. Zamislite sami ili ukucajte u google -u „dental intrusion“ pa će vam biti jasnije o čemu se radi.

p.p.s I što kažu u „Autosperskom vodiču kroz Galaksiju“ – Ne paniči i ne zaboravi peškir.

index

Zašto je bicikl mamin najbolji prijatelj?

Bicikl je najbolji prijatelj svake mame, a bogami i tate. Znam da ima i tata koji čitaju ovaj blog pa neka znaju da se sve napisano i na njih odnosi   iako ih nema u naslovu članka.

Mame i tate, stvari u vezi bicikla ovako stoje:

  • vožnja bicikla je fizička aktivnost i to besplatna ovo i nije neko otkriće. Znate to i sami ali zar većina mama ne zapomaže za starim, curskim tijelom koje bi vratile samo da imaju vremena da se posvete aerobiku, pilatesu isl? Taje nakon što dobiju djecu lagano krenu ulaziti u drugo stanje i počinju da trljaju svoje stomačiće koji vrlo lako dođu forme „sedmi mjesec“ i onda su krivi stresovi na poslu, manjak vremena, djeca i naravno, žena. Pa, evo, vožnja bicikla će lagano da radi u vašu korist. Jedino gorivo koje vam treba su vaši mišići a sigurno imate i neke rezerve koje će nakon svakodnevnih vožnji početi da se tope 🙂

  • vožnja bicikla će vas učiniti sretnim – nije u pitanju nikakvo čudo civilizacije niti instant psihologija za ponijeti već jednostavno tako. Nauka je lijepo dokazala da se od fizičke aktivnosti osjećamo bolje. Kretanje nam pokreće hormone zadužene za osjećaj sreće i zadovoljstva pa zašto ih ne bismo namjerno podstakli?

 

  • vožnja bicikla vas oslobođa stresa i čini vas zdravijim – opet nauka. Ništa mistično. Ako vam treba konkretan primjer, prisjetite se  susreta sa poznanicima koji džogiraju ili voze bicikl – kao da su na nekim lakim drogama, je l’ da? Kiša pada, a oni sretni. Kriza u svijetu, a njima ne smeta. Probajte.

  • biciklom stvari rješavate brže, lakše i ljepše – trebate trknuti do grada. Po navici uzimate auto, pa vas iznervira spor saobraćaj, pa prepun parking, pa nakrivo parkirano auto pored vašeg…spisak je dugačak. Zar nije lakše sjesti na bicikl i uljepšati sebi dan?

 

  • bicikl ne traži puno ulaganja u slučaju da vas ovaj tekst podstakne na razmišljanje a da vas vaša finansijska situacija obeshrabri, izračunajte koliko sedmično dajete za gorivo. Ili koliko ste puta uplatili članarinu u teretani a otišli tri puta? Ili koliko ste platiti one cipele koje vas žuljaju i jednom ste ih obuli a vratili si kući bosi? Na kraju, zašto biste morali voziti nov bicikl? Znate da li su stari bicikl ponovo u modi i da vam ne bi trebalo mnogo truda da izgledate ovako?

Sretni roditelji odgajaju sretnu djecu. Opet nauka 🙂

I na kraju, evo još jednog undercover razloga jer je ovo ozbiljan blog za roditelje, a ne za tamo neke neozbiljne ljude – vožnja biciklom budi dijete u vama.