Zašto je bicikl mamin najbolji prijatelj?

Bicikl je najbolji prijatelj svake mame, a bogami i tate. Znam da ima i tata koji čitaju ovaj blog pa neka znaju da se sve napisano i na njih odnosi   iako ih nema u naslovu članka.

Mame i tate, stvari u vezi bicikla ovako stoje:

  • vožnja bicikla je fizička aktivnost i to besplatna ovo i nije neko otkriće. Znate to i sami ali zar većina mama ne zapomaže za starim, curskim tijelom koje bi vratile samo da imaju vremena da se posvete aerobiku, pilatesu isl? Taje nakon što dobiju djecu lagano krenu ulaziti u drugo stanje i počinju da trljaju svoje stomačiće koji vrlo lako dođu forme „sedmi mjesec“ i onda su krivi stresovi na poslu, manjak vremena, djeca i naravno, žena. Pa, evo, vožnja bicikla će lagano da radi u vašu korist. Jedino gorivo koje vam treba su vaši mišići a sigurno imate i neke rezerve koje će nakon svakodnevnih vožnji početi da se tope 🙂

  • vožnja bicikla će vas učiniti sretnim – nije u pitanju nikakvo čudo civilizacije niti instant psihologija za ponijeti već jednostavno tako. Nauka je lijepo dokazala da se od fizičke aktivnosti osjećamo bolje. Kretanje nam pokreće hormone zadužene za osjećaj sreće i zadovoljstva pa zašto ih ne bismo namjerno podstakli?

 

  • vožnja bicikla vas oslobođa stresa i čini vas zdravijim – opet nauka. Ništa mistično. Ako vam treba konkretan primjer, prisjetite se  susreta sa poznanicima koji džogiraju ili voze bicikl – kao da su na nekim lakim drogama, je l’ da? Kiša pada, a oni sretni. Kriza u svijetu, a njima ne smeta. Probajte.

  • biciklom stvari rješavate brže, lakše i ljepše – trebate trknuti do grada. Po navici uzimate auto, pa vas iznervira spor saobraćaj, pa prepun parking, pa nakrivo parkirano auto pored vašeg…spisak je dugačak. Zar nije lakše sjesti na bicikl i uljepšati sebi dan?

 

  • bicikl ne traži puno ulaganja u slučaju da vas ovaj tekst podstakne na razmišljanje a da vas vaša finansijska situacija obeshrabri, izračunajte koliko sedmično dajete za gorivo. Ili koliko ste puta uplatili članarinu u teretani a otišli tri puta? Ili koliko ste platiti one cipele koje vas žuljaju i jednom ste ih obuli a vratili si kući bosi? Na kraju, zašto biste morali voziti nov bicikl? Znate da li su stari bicikl ponovo u modi i da vam ne bi trebalo mnogo truda da izgledate ovako?

Sretni roditelji odgajaju sretnu djecu. Opet nauka 🙂

I na kraju, evo još jednog undercover razloga jer je ovo ozbiljan blog za roditelje, a ne za tamo neke neozbiljne ljude – vožnja biciklom budi dijete u vama.

 

Idemo na put, djeco!

Došla je prava pravcata jesen a zajedno s njom je otvorena sezona prehlada i igraonica. Pošto su prehlade već viđene i ništa novo od njih, kao i od  većine igraonica, evo predloga za kvalitetno i drugačije provedeno vrijeme.

U subotu, 16.11. u Banjaluku stiže francuska cirkusna trupa „Šapazar“ (Chapazard).

Nije to ni obična trupa ni običan cirkus. Radi se o putujućoj trupi od kojih najmlađi imaju 8 i 4 godine. „Šapazar“ će u Banjaluci u subotu da raširi svoju šatru ne slučajno, već kao dio projekta „Hajdemo na put, djeco“. Projekat predviđa godinu dana putovanja Evropom i zaustavljanje u različitim mjestima. Prije Banjaluke, u Bosni su to bili Srbac, trenutno Gradiška, potom je na redu Banjaluka, pa Ljubija.

Najmlađi članovi trupe imaju ulogu reportera koji će iz svog ugla da prikažu cijelo putovanje koje podrazumijeva upoznavanje i druženje, izvođenje predstave za djecu i uopšte, jedan cirkus. Ulaz je besplatan ali Šapazarci primaju „donacije“ u vidu hrane – pekmez, ajvar, domaći sok…

Ako želite svojoj djeci da pružite jedno drugačije i novo iskustvo (što znamo da je neophodno za kvalitetan razvoj čovjeka), susret sa drugom kulturom (bez dizanja kredita) i zabavu ( ipak se radi o cirkusnoj trupi) koja ne košta više od dobre volje, znate gdje ćete biti u subotu – Banjaluka, pored restorana „Slap“.

Detalje o čitavom događaju u Banjaluci možete naći ovdje, a cijeli put šarene ekipe na engleskom možete pratiti ovdje. Za mame i tate frankofile koji govore francuski tu je i blog sa detaljnijim opisima putešestvija.

Idemo na put, djeco! 😀