3 stvari koje rade ljudi koji imaju djecu

…a  i sami su to mrzili dok nisu postali roditelji

U 10 stvari koje nerviraju ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu sam pisala na sličnu temu. Ipak ovo je nešto što se većini roditelja, meni prvoj i mojoj jezičini, omakne da kažu ljudima bez djece.

Šta lupamo, a nema potrebe za tim, stvarno nema:

  • spreman/spremna si za dijete – ma nemoj! Baš će vas sa podočnjacima, nadrndane i sa pola sata vremena (a i tih pola sata provjeravate telefon) na raspolaganju da popijete kafu/pivu neko poslušati i otići da pravi dijete? Čak i da ste sušta suprotnost ovog opisa, na osnovu čega zaključujete da je neko spreman da ima dijete? Spreman je onda kad je spreman. Nikad…ili ako baš jako dugo pokušava da dobije dijete.
  • gotovo je – Ova radioaktivna izjava obično se daje nakon što vam draga osoba saopšti da će se udaje ili ženi. I umjesto da kao svako normalno ljudsko biće čestitate vi ispalite nešto poput „gotovo je, nema više zajebancije…“ i do prije minut ushićenu osobu dovedete do faze kiselog osmjeha. ‘ta će vam to? Nemojte lagati i strašiti ljude ako vi niste izašli više od mjesec dana. Znamo da nije gotovo, samo teže dolazimo do provoda ali ga zato više cijenimo. JE LI TAKO?
  • vidjećeš kad dobiješ dijete – usta sapunom oprati i klečati na kukuruzima! Koliko li sam to puta rekla?! Šta ima neko da vidi kad dobije dijete? Ova, božemioprosti izjava je širokog spektra i vrlo je opasna. Pokriva neizdrživo nerviranje, iscrpljujuće nespavanje, pa prethodnu stavku neizdrživo dosadnog i napornog života, nepovratno izgubljenu figuru, toliko toga. Ništa dobro ne donosi.

Sledeći put probajte sa „Stvarno?“, „Čestitam!“ i „Super!“  😀

Advertisements

Meni se to nikad nije desilo

O padovima sam već pisala. Prvi ili pravi, pad djeteta nije nimalo ugodno iskustvo a naročito ako se radi o prvom djetetu. Ipak nakon pada, često se dešavaju dodatni padovi. Padovi u tuđim ili sopstvenim očima. Teren je klizav, pa budite pažljivi. Ne dozvolite padove u sopstvenim očima. Oni su najgori i od njih se teško oporavlja. Kako se dešavaju takvi padovi – kroz običan razgovor. Evo jednog primjera.

– Šta se desilo? (pita proizvoljna persona kad vidi povredu na djetetu)

– Ma u igri, znate već kako se to dešava. (govorite vi, sa grčem u stomaku, jer vam se vraća grozna slika pada, očekujući možda  da ta osoba ako je roditelj podijeli slično iskustvo sa vama i opusti vam malo taj grč)

Da, da znam. Djeca kao djeca…treba ih stalno držati na oku. Meni se to nije/ne bi nikad desilo. (govori persona, sada već non grata)

– —– (osjećate se kao najgori roditelj koji je nije dovoljno posvećen svom djetetu.)

Zvuči li vam poznato? Običan razgovor koji  je zamaskirao brutalno nabijanje krivice. Ako ste inače skloni krivici ili možda nekim slučajem cijenite mišljenje drugih osoba, može vam se desiti da se upecate i da stvarno počnete sebe kriviti jer vam se dijete povrijedilo. Ne nasjedajte. Djeca padaju i padaće. Jedino ih možete sačuvati ako ćete ih 24 sata dnevno držati u krilu a priznaćete, to baš i nije najzdravija ideja.

Zajedljivce pustite da idu svojim putem, a vi vozite po svom, pazeći svoje dijete kao i do sad – najbolje što znate. Pazite samo da ne pređete na onu stranu „meni se to nikad nije desilo“ roditelja.

demotivational-posters-bad-parents