3 stvari koje rade ljudi koji imaju djecu

…a  i sami su to mrzili dok nisu postali roditelji

U 10 stvari koje nerviraju ljude prije nego što dobiju sopstvenu djecu sam pisala na sličnu temu. Ipak ovo je nešto što se većini roditelja, meni prvoj i mojoj jezičini, omakne da kažu ljudima bez djece.

Šta lupamo, a nema potrebe za tim, stvarno nema:

• spreman/spremna si za dijete – ma nemoj! Baš će vas sa podočnjacima, nadrndane i sa pola sata vremena (a i tih pola sata provjeravate telefon) na raspolaganju da popijete kafu/pivu neko poslušati i otići da pravi dijete? Čak i da ste sušta suprotnost ovog opisa, na osnovu čega zaključujete da je neko spreman da ima dijete? Spreman je onda kad je spreman. Nikad…ili ako baš jako dugo pokušava da dobije dijete.
• gotovo je – Ova radioaktivna izjava obično se daje nakon što vam draga osoba saopšti da će se udaje ili ženi. I umjesto da kao svako normalno ljudsko biće čestitate vi ispalite nešto poput „gotovo je, nema više zajebancije…“ i do prije minut ushićenu osobu dovedete do faze kiselog osmjeha. ‘ta će vam to? Nemojte lagati i strašiti ljude ako vi niste izašli više od mjesec dana. Znamo da nije gotovo, samo teže dolazimo do provoda ali ga zato više cijenimo. JE LI TAKO?
• vidjećeš kad dobiješ dijete – usta sapunom oprati i klečati na kukuruzima! Koliko li sam to puta rekla?! Šta ima neko da vidi kad dobije dijete? Ova, božemioprosti izjava je širokog spektra i vrlo je opasna. Pokriva neizdrživo nerviranje, iscrpljujuće nespavanje, pa prethodnu stavku neizdrživo dosadnog i napornog života, nepovratno izgubljenu figuru, toliko toga. Ništa dobro ne donosi.

Sledeći put probajte sa „Stvarno?“, „Čestitam!“ i „Super!“  😀

Jedno od dvoje

-Mama, mamaaaa!

-Tišina! Nisam ti ja mama! Doći će policija po tebe ako me budeš zvao mama. 😀

 

Kako natjerati dijete da jede?

    

 Nikako. Ne dajte mu da jede pa će samo tražiti.

Kakvu kafu voliš?

…bez djeteta 😀

Meni se to nikad nije desilo

O padovima sam već pisala. Prvi ili pravi, pad djeteta nije nimalo ugodno iskustvo a naročito ako se radi o prvom djetetu. Ipak nakon pada, često se dešavaju dodatni padovi. Padovi u tuđim ili sopstvenim očima. Teren je klizav, pa budite pažljivi. Ne dozvolite padove u sopstvenim očima. Oni su najgori i od njih se teško oporavlja. Kako se dešavaju takvi padovi – kroz običan razgovor. Evo jednog primjera.

– Šta se desilo? (pita proizvoljna persona kad vidi povredu na djetetu)

– Ma u igri, znate već kako se to dešava. (govorite vi, sa grčem u stomaku, jer vam se vraća grozna slika pada, očekujući možda  da ta osoba ako je roditelj podijeli slično iskustvo sa vama i opusti vam malo taj grč)

– Da, da znam. Djeca kao djeca…treba ih stalno držati na oku. Meni se to nije/ne bi nikad desilo. (govori persona, sada već non grata)

– —– (osjećate se kao najgori roditelj koji je nije dovoljno posvećen svom djetetu.)

Zvuči li vam poznato? Običan razgovor koji  je zamaskirao brutalno nabijanje krivice. Ako ste inače skloni krivici ili možda nekim slučajem cijenite mišljenje drugih osoba, može vam se desiti da se upecate i da stvarno počnete sebe kriviti jer vam se dijete povrijedilo. Ne nasjedajte. Djeca padaju i padaće. Jedino ih možete sačuvati ako ćete ih 24 sata dnevno držati u krilu a priznaćete, to baš i nije najzdravija ideja.

Zajedljivce pustite da idu svojim putem, a vi vozite po svom, pazeći svoje dijete kao i do sad – najbolje što znate. Pazite samo da ne pređete na onu stranu „meni se to nikad nije desilo“ roditelja.

 

 

 

Što svježe izgledaš!

To je puder!

Za one koji nisu braku

seks je precjenjena, a san potcjenjena kategorija.

Kako sam preživjela pravi bebin pad

Za one koje ne znaju, već sam pisala o tome Kako sam preživjela prvi bebin pad.

U poređenju sa prvim preživljavanjem ovo je baš bilo pravo preživljanje…naravno, samo iz mog ugla. Dijete palo, plakalo i smirilo se. Ja? Ja se smirujem još uvijek. Muž? Negdje kao i ja.

Kako to obično biva, pad se desio na glupom mjestu (kauču) i kad smo se najmanje nadali (nikad ne dobijemo to pismeno upozorenje).

Povreda izgleda otprilike ovako: jedinica nabijena u desni, zarotirana naprijed i dobrano pomjerena ka gore. Više od pola zuba je nabijeno nazad u desni. Dvojka blago pomjerena. Puno krvi i ne toliko plača.

Nakon samog pada ja sam upotrebila svoju razrađenu taktiku – ščepavanje djeteta, nosanje, plakanje i hodanje gore-dole. Sasvim logično. To će mu najviše pomoći.

Hvala bogu na tatama!

Tata je prvo pogledao u udareno mjesto, pa donio peškir, uzeo zdravstvenu knjižicu i rekao „Ajmo!“. Ja sam i dalje primjenjivala svoju metodu uz malu modifikaciju, manje plakanja i više usmjerenog kretanja. Obukla sam dijete koje se već smirilo i odmah smo otišli u Hitnu. Tamo smo brzo zbrinuti i doktorica koja nas je pregledela nam je rekla da bez RTG snimka ne može ništa reći i da moramo čekati jutro. S obzirom da nije izgledala pretjerano zabrinuto i da se radi o mliječnim zubima, bili smo MALO smireniji, samo malo.

Nemojte misliti da je naš strah bio glasan. Ne. Dobro, možda moj… malo…i to samo na početku. Naša briga i strah se najviše ogledala u pogledu onog drugog, to je bilo mjerilo. Sreća pa je doktorica imala razumjevanja pa nam je detaljno i smireno objasnila rizike i mogućnosti koje imamo, pa smo koliko toliko mirniji otišli kući. Ovakva doktorica je bila velika sreća.

Kad smo stigli kući, dijete je opet bilo veći nindža od nas. On je tražio svoj raspored – flašicu i spavanje. Tek kad je zaspao dali smo se na ponovno proživljavanje situacije, pokušaj gledanja filma, surfanje i na kraju, recept koji najbolje radi – mišljenje drugih mama.

Noć je bila neprospavana jer sam pazila da se ne povrijedi a jutro smo proveli na pregledu kod stomatologa, uspjeli smo naraviti i RTG snimak i sve u svemu može se reći da je za sad sve u redu. Savjet je da za sad čekamo i da je dobro jer nema unutrašnjeg loma. Ukupna šteta – jedan mliječni zub.

Eto, drage moje mame, možda nisu uvijek korisni i možda su daleko od prinčeva i često u našim očima bliži njihovom prevozu ali  ovakve situacije su ono što se računa. Da. Hvala bogu na tatama.

p.s. Mogla sam uslikati povredu ali nešto mi se nije dalo. Zamislite sami ili ukucajte u google -u „dental intrusion“ pa će vam biti jasnije o čemu se radi.

p.p.s I što kažu u „Autosperskom vodiču kroz Galaksiju“ – Ne paniči i ne zaboravi peškir.